I anarhisti vole jakne od 4000 kuna

Jutarnji: Prosvjed protiv kapitalizma u Londonu izmakao kontroli

Londonska policija sukobila se sa sudionicima prosvjeda protiv kapitalizma danas u centru Londona. Gomila se okupila na Parliament Squareu kako bi sudjelovala u povorci pod nazivom ‘Marš milijun maski’, a mnogi su nosili takozvane ‘Guido’ maske kakve nose hakeri Anonymousi. Jedan policijski automobil je zapaljen te mu je razbijeno vjetrobransko staklo, a ‘Vojska Anonymousa’ je palila baklje i bacala boce prema policiji. Policija je formirala živi zid ispred zbijene mase, a prosvjednici su uzvikivali parole protiv nejednakosti. Nekima je pak pružena prva pomoć na licu mjesta zbog zadobivenih ozljeda. Nakon sat vremena od početka prosvjeda došlo je do nereda, a nekoliko je prosvjednika u prvim redovima probilo policijski kordon i počela trčati prema muzeju Churchill War Rooms i Westminsterskoj palači. Gomila se okupila i ispred Buckinghamske palače, a neki su se zaputili i prema sjedištima Konzervativne stranke.

Momčić na slici broj 8 nosi Colmar jaknu vrijednu cca. 4000kn.

Kuda ide Hrvatska?

Kapitalac

U ovom postu volio bih uputiti na nekoliko ekonomskih pokazatelja oko kojih se u slučaju Hrvatske često raspravlja. Riječ je o dugu opće države, zatim prihodima i rashodima državnog proračuna, nadalje bruto domaćem proizvodu i njegovim komponentama te u konačnici investicijama. Također volio bih dati i neke konkretne prijedloge reformi koje evidentno ne nudi ni jedna stranka pozicije ili opozicije.

Dug države konstantno raste. Iznimka nisu bile ni godine gospodarskog rasta. U godinama gospodarskog rasta država je trošila manje novca, što se vidi u prihodima i rashodima državnog proračuna, te živjela na krilima rastuće ekonomije. Kada kažem “država” mislim na sve ono što se financira iz državnog proračuna i o čemu se odlučuje političkim putem, a ne tržišno. Državna potrošnja pratila je u korak rastuću ekonomiju. Recesija, koja je nastupila zbog suočavanja s činjenicom kako je gospodarski rast bio baziran na kreditu, a ne na stvaranju nove, realne vrijednosti, donosi ubrzavanje rasta duga opće države koja se…

View original post još 1.338 riječi

Utjecaj obrazovanja na ekonomski rast

Prvo bih zahvalio Šimunu što mi je skrenuo pozornost na blog prof. dr. sc. Zvonimira Šikića, redovitog profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i člana Malog i Velikog vijeća nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Link na blog  – http://sikic.wordpress.com/

Blog je novootvoren, dodajte ga u bookmarks, proslijedite link..

U jednom od komentara na forumu mojnovac.net sam napisao;

Kao pobornik neoliberalne ekonomske misli ne slažem se s svim Axyjevim tvrdnjama, ali čitam njegove znanstvene radove kao i radove drugih autora te na temelju njih gradim svoje mišljenje. Nisam od onih koji će čuti termin koji im zvuči egzotično i tupiti da su pobornici neoliberalizma ili austrijske škole. Dapače, takav stav me nervira, npr. moj otac je zadrti Kejnzijanac i ne prihvaća tuđe argumente. Axyjevi znanstveni radovi će sutra biti izvor za udžbenike iz kojih će učiti naša djeca ili će naša djeca na temelju njegovih znanstvenih radova pisati svoje diplomske radove.

Isto bih mogao reći i za članke na blogu prof. Šikića. Iako smo pobornici različitih ekonomskih škola, na njegovom blogu sam pronašao članke koje bih potpisao.

Posljednji u nizu njegovih članaka prenosim u potpunosti…

Ovaj je post potaknut nedavnom raspravom na Malom vijeću Sindikata znanosti, gdje sam  imao ulogu „đavoljega advokata“ teze o malom utjecaju obrazovanja na ekonomski rast.

 „We don’t need no education…“ 

                                              Pink Floyd

Tony Blair je, u svojoj kampanji 1997. godine, kao tri politička prioriteta svoje buduće vlade naveo „obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje“. U to je vrijeme ekonomija znanja postala opće mjesto. Masovno (više) obrazovanje čak su i Švicarci počeli smatrati nužnim uvjetom ekonomskog rasta.

Razlozi se čine očitima. Obrazovaniji ljudi su produktivniji, što se vidi po njihovim prihodima. Računica je jednostavna: više obrazovanih, veći prihod. Također je očito da siromašne zemlje imaju malo obrazovanih (ekonomisti bi rekli, malo ljudskog kapitala). Dovoljno je usporediti istočnu Aziju i crnu Afriku. I to su opća mjesta. No, pogledajmo konkretne podatke.

Tajvan je 1960. imao 46% nepismenih, Filipini samo 28%. Usprkos tome, Tajvanska je ekonomija u to doba počela rasti u povijesti rijetko zabilježenim tempom, dok su Filipini stagnirali. Na Filipinima je per capita prihod 1960. bio dvostruko veći od Tajvanskog (200$ prema 120$), dok je danas Tajvanski 10 puta veći od Filipinskog (18000$ prema 1800$).

Koreja je 1960. imala 29% nepismenih, Argentina svega 9%. Per capita prihod Argentine bio je 5 puta veći od Korejskog (378$ prema 82$), a danas je 3 puta manji (7000$ prema 21000$).

Crna Afrika zapravo pokazuje da obrazovanje nije ključno za ekonomski rast. Od 1980. do 2004., nepismenost crne Afrike pala je sa 60% na 39%. U istom razdoblju njen per capita prihod pao je za 0.3%.

I ne radi se samo o ekstremima. U slavnom članku iz 2004. „Where has all the education gone?“, L. Pritchett, poslije analize podataka iz 1960.-1987. (kako za zemlje u razvoju, tako i za razvijene) i metaanalize velikog broja sličnih istraživanja, zaključuje da ne postoji empirijska potvrda veze ekonomskog rasta i obrazovanja.

Kako objasniti ove činjenice. Kao prvo, svrha velikog dijela obrazovanja nikada nije ni bila ekonomska učinkovitost. Mnogi obrazovni sadržaji čak ni posredno ne utječu na veću ekonomsku produktivnost. Muzika, literatura, filozofija, povijest, … . Gledano ekonomski, poduka ovih sadržaja čisti je gubitak vremena.

Naša ih djeca uče da bi imala bogatije i smislenije živote, iako taj cilj danas sa strahom navodimo kao opravdanje obrazovnih troškova.

 Kao drugo, i matematičko-prirodoznanstveni sadržaji, koji se drže važnima za podizanje ekonomske učinkovitosti, za većinu su radnika irelevantni. Radnici u uslužnim djelatnostima ne trebaju matematiku, kao što bankari ne trebaju biologiju i kemiju. (U većini djelatnosti, za veću produktivnost važnije je šegrtovanje nego školovanje.)

Opetovane statističke analize ne nalaze korelaciju nacionalnih uspjeha na matematičko-prirodoznanstvenim testovima (poput TIMSS-a i PISA-e), s ekonomskom učinkovitošću nacija. Na primjer, mali Amerikanci TIMSS testove ne rješavaju lošije samo od malih istočnih Azijaca, nego i od Kazahstanaca, Rusa i Litvanaca. Mali Norvežani lošiji su od Čeha, Srba i Armenaca. Mali Izraelci lošiji su i od malih Norvežana.

Suočeni s ovim argumentima, mnogi ne odustaju: možda je tako bilo u daljoj i bližoj prošlosti, možda je tako djelomice i danas, ali ekonomija znanja sve to mijenja. No, to je samo ničim utemeljena vjera u vlastitu izuzetnost. Sve su uspješne ekonomije bile i biti će ekonomije znanja. Kineska u 1. tisućljeću, Britanska u 19. stoljeću ili Američka u 20. stoljeću, sve su bile vodeće jer su vladale znanjima i tehnologijama koje drugi nisu imali. U tom smislu obrazovanje nije ništa važnije no što je uvijek bilo.

Naravno, količina znanja je danas veća no ikada, ali to ne znači da svi (ili čak većina) moraju biti obrazovaniji nego u prošlosti. Dapače, znanja koja utječu na ekonomsku učinkovitost prosječnog radnika, danas su možda i manja nego u neposrednoj prošlosti.

Stalnim rastom proizvodne efikasnosti, sve veći broj radnika u bogatim ekonomijama radi u uslužnim djelatnostima koje ne zahtijevaju veliku obrazovanost (punjenje polica u supermarketima, kuhanje u tipiziranim restoranima brze hrane, čišćenje ureda i sl.). Kako udio u tim djelatnostima raste, tako potreba za obrazovanjem radnika pada; ako nas zanimaju samo ekonomski efekti obrazovanja.

Razvojem industrije sve se više industrijski relevantnih znanja utjelovljuje u strojevima. Današnji radnik u Boschu proizvodi sofisticirane alate, ali o metalima zna manje od nekadašnjeg kovača (ili današnjeg kovača u nerazvijenom svijetu). Današnji radnik u Samsungu proizvodi televizore, ali ih ne zna popraviti, kao što to znaju radnici iz malih elektroničkih obrta u trećem svijetu.

Moglo bi se tvrditi da ovakav ekonomski razvoj možda ne zahtijeva veliku obrazovanost prosječnog radnika, ali zato zahtjeva sve veći broj visokoobrazovanih inženjera, menadžera, itd. Ipak, ni veza ekonomskog rasta i višeg obrazovanja nije tako jednostavna, što dobro pokazuje slučaj Švicarske.

Švicarska je jedna od najbogatijih i najindustrijaliziranijih zemalja svijeta, a ima daleko najniži udio stanovništva uključenog u više obrazovanje. Do ranih 90-tih imala je 1/3 prosjeka bogatih zemalja, a od 1996. to se popelo na 1/2 (16% prema 34%). Na primjer, švicarski je udio danas dvostruko manji nego u Finskoj, SAD, Danskoj, ali i Koreji i Grčkoj.

 Kako Švicarska ostaje u vrhu svjetske produktivnosti, iako svojem stanovništvu nudi bitno manje višeg obrazovanja nego druge bogate, pa čak i siromašnije ekonomije?

Objašnjenje je, opet, u nevelikom utjecaju čak i višeg obrazovanja na ekonomsku produktivnost. Njegova je uloga primarno selektivna. Za većinu poslova najbitnije su opća inteligencija, samodisciplina, organiziranost i ustrajnost, a ne specifična znanja (koja i tako naučite na samom poslu). Činjenica da imate višu naobrazbu poslodavcu garantira da imate neke od tih karakteristika, a ako ste svladali najviše prepreke nekog slavnog sveučilišta, siguran je da ih imate sve i to u velikoj mjeri. (U zadnjih 20 godina u financijskoj su se industriji masovno zapošljavali doktori fizike i matematike, čije obrazovanje nije uključivalo apsolutno ništa o financijama.)

To je stvorilo nezdravu utrku u zemljama koje si mogu priuštiti sve više visokog obrazovanja (podlegla je dijelom čak i Švicarska). Ako udio stanovništva s visokim obrazovanjem postane dovoljno velik, onda više ne možete dobiti pristojno plaćen posao bez da ste visoko obrazovani. Tada svi žele na sveučilište, što vodi većoj ponudi studentskih mjesta, što povećava broj visokoobrazovanih, što vodi do još većeg interesa, što vodi još većoj ponudi… . Na kraju pristojno plaćen posao nećete dobiti bez doktorata (čiji je doprinos vašem budućem poslu zanemariv).

Visoko obrazovanje postaje stadion na kojem ljudi ustaju ne bi li bolje vidjeli, a na kraju svi stoje i jednako loše vide.

 Ono što bogatije zemlje razlikuje od siromašnijih nije veća obrazovanost njihovih građana, nego više institucija koje podržavaju investicije i rizike:

Financijski sustav koji će osigurati „strpljivi kapital“, bez kojeg nema dugoročnih investicija;

Institucije „druge šanse“, kako za kapitaliste tako i za radnike (dakle dobar zakon o bankrotu i dobre socijalne osigurače);

Odgovoran i nekorumpiran politički sustav, koji će raditi na ostvarenju ovih ciljeva;

I prije svega, što veći udio prosječnog građana u ukupnom rastu ekonomije.

 Kako su pokazali Acemoglu i Robinson (u „Why nations fail“) veličina tog udjela u najjačoj je korelaciji s bogatstvom nacije.

Da ne bi bilo zabune, nisam protiv masovnog visokog (i svakog drugog) obrazovanja. Ali nemojmo se zavaravati da će ono dovesti do veće ekonomske efikasnosti (jer ćemo se razočarati). Jedna od glavnih svrha obrazovanja jest da realiziramo naše potencijale i tako naše živote učinimo smislenijima i ispunjenijima, a naše međusobne odnose skladnijima.

 Možda je vrijeme da si to jasno kažemo i da obrazovanje prestanemo opravdavati samo ekonomskim razlozima.

Izvor:  Ekonomski rast i obrazovanje

Konsolidacija financijskog izvješća

Konsolidacija (lat. consolidato – učvrstiti) se provodi da bi se dioničari (novinari, javnost,..) što preciznije informirali o uspjehu ili neuspjehu određene kompanije. U praksi se  radi o kompaniji koja u svom vlasništvu ima još nekoliko manjih kompanija tj. društava s ograničenom odgovornošću, te se konsolidacijom eliminiraju (raščišćavaju) trgovanja među “tvrtkama kćerkama” i njihove transakcije s “maticom”, kako bi se izbjegla mogućnost zavaravanja (malverzacija) dioničara predočenim podacima. Povezanost “matice” s tvrtkama “kćerkama” tj. s povezanim poduzećima s mogu podijeliti s obzirom na udjel “matice” u tim poduzećima, a subjekti se smatraju povezanim ako jedna ima mogućnost kontrolirati drugu ili obavlja značajan utjecaj nad drugom stranom u donošenju financijskih ili poslovnih odluka.

U pripremanju konsolidiranog fin. izvješća, fin. izvještaji matice i njezinih podružnica su zbrojeni redak po redak, dodavanjem istih pozicija sredstava (imovine), obveza, glavnice, prihoda i rashoda.

Squeeze out (istiskivanje manjinskih dioničara)

Squeeze out je postupak istiskivanja manjinskih dioničara, najčešće praćen preoblikovanjem dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) i napuštanjem burze. U pravnim spisima je poznat pod pojmom “prijenos dionica manjinskih dioničara”, odnosno “prijenos dionica uz plaćanje otpremnine”.

Temeljem čl. 300. Zakona o trgovačkim društvima, squeeze out je moguć isključivo u slučaju kad većinski dioničar posjeduje dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala. U tom slučaju manjinski dioničari ne mogu odlučivati hoće li prihvatiti odluku većinskog dioničara, već će njihove dionice automatizmom biti pripisane na račun većinskog dioničara. Za razliku od većine članaka u Zakonu, ovaj ide na ruku većinskom vlasniku koji na ovaj način može preuzeti dionice malih dioničara bez njihovog dopuštenja, ali za uzvrat im treba isplatiti pravednu vrijednost dionica.

U praksi nastaje problem ako većinski vlasnik ponudi malim dioničarima za njihove dionice iznos koji oni smatraju nižim od realne vrijednosti njihovih dionica jer malim dioničarima u tom slučaju preostaje samo potraživanje svojih prava sudskim putem, odnosno obraćanje sudu u nadi da će sudski vještak o trošku malog ili malih dioničara odrediti pravednu vrijednost, što je najčešće dugotrajan i mukotrpan postupak, a nerijetko i bezuspješan.

Jer čl. 300.k Zakona o trgovačkim društvima kaže;

Sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine

Članak 300.k

“(1) Odluka o prijenosu dionica ne može se pobijati tužbom zbog toga što iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren. Ako iznos otpremnine nije primjeren, odredit će ga na zahtjev manjinskog dioničara sud iz članka 40. ovoga Zakona. Isto vrijedi i ako glavni dioničar ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to trebao učiniti, a tužba kojom se pobija donesena odluka nije podignuta ili se to ne učini u za to propisanom roku, ona bude povučena ili pravomoćno odbijena.”

Odnosno, da krenem ispočetka;

Prijenos dionica uz plaćanje otpremnine

Članak 300.f

(1) Glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu.

(2) Za utvrđenje ima li glavni dioničar dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva primjenjuje se odredba članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

Otpremnina u novcu

Članak 300.g

(1) Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. Uprava društva mu mora pritom dati na uvid svu potrebnu dokumentaciju i pružiti potrebna obavještenja.

(2) Na iznos otpremnine obračunava se kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za dva postotna poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima. Time se ne isključuje odgovornost za eventualnu drugu štetu.

(3) Prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu glavni dioničar joj je dužan predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar.

U pravilu nakon obavljenog squeeze outa (neovisno da li je većinski vlasnik i platio malim dioničarima otpremninu za njihove dionice) vlasnik preoblikuje d.d. u d.o.o. i time ga izlistava s burze.

Većinski dioničar može skrivati svoju namjeru do trenutka kad mora pozvati dioničare na glavnu skupštinu, odnosno u pozivu na glavnu skupštinu navesti točke dnevnog reda, odnosno plan rada te navesti otkupninu koju je spreman isplatiti. Mali dioničar koji nije zadovoljan iznosom isplaćene otpremnine ima pravo tražiti od suda koji je imenovao vještaka za ispitivanje primjerenosti otpremnine da imenuje novog vještaka na trošak manjinskog dioničara koji će izvršiti reviziju te donijeti odluku. Ako nakon provedenog ispitivanja sud odluči da je isplaćena otpremnina manja od fer vrijednosti, većinski dioničar je dužan manjinskom dioničaru isplatiti razliku. Mali dioničar ima pravo podnijeti svoj zahtjev sudu (izvanparnični postupak) u roku 60 dana od dana objave prijenosa dionica manjinskih dioničara na račun većinskog dioničara u Narodnim novinama.

U Hrvatskoj su squeeze out odnosno istiskivanje manjinskih dioničara napravili većinski dioničari Kemoboje, Punta skale, Večernjeg lista, KIM, Plive, Zagrebačke pivovare, PIK Vrbovec, Jadrankomerca,..

Fundamentalna analiza

Fundamentalna analiza uključuje analiziranje cjelokupnih društveno-ekonomskih odnosa unutar neke zemlje, kao i između zemalja, te spada u makroekonomsko područje ekonomije. Osnovne informacije za fundamentalnu analizu dobivamo putem sredstava javnog informiranja.

Dobivene vijesti mogu se podijeliti na:

• neočekivane (ili neplanirane), i

• očekivane (ili planirane).

Neočekivane vijesti imaju pretežno ili:

• politički karakter (ostavke vlada, vojni udari, ratovi i sl.) ili

• prirodni karakter (elementarne nepogode, prirodne katastrofe i sl.).

Očekivane (važnije) vijesti su:

• odluke centralnih banaka o promjeni eskontnih stopa, i

• objavljivanje ekonomskih pokazatelja (indikatora).

Trenutno stanje nacionalne ekonomije neke države ocjenjuje se prema određenim ekonomskim pokazateljima među kojima su najvažniji:

• inflacija – inflacija je gubitak vrijednosti novca koji nastaje kao posljedica prekomjernog emitiranja (“štampanja”) novca i to u onom obimu koji premašuje potrebe prometa roba i usluga. Posljedice inflacije su: povećanje cijena roba i usluga, smanjenje realne vrijednosti primanja stanovništva, poskupljenje kreditnih sredstava uslijed povećanja kamatnih stopa i dr. Visoke kamatne stope smanjuju efikasnost proizvodnje i utječu na preraspodjelu dobiti od proizvođača prema posrednicima (trgovina i financije) . U slučaju kada je inflacija niska, interesi posrednika postaju ugroženi. Nivo inflacije trebao bi da bude optimiziran da ne bi štetno uticao na stanje nacionalne ekonomije. Pri optimalnom nivou inflacije proizvodnja je stabilna i visoka, a posrednici imaju prostora za ostvarivanje dobiti;

• nezaposlenost – nezaposlenost je socijalno-ekonomska pojava kada dio stanovništva ne radi. Visoki nivo nezaposlenosti prvenstveno utječe na socijalne tenzije i na smanjenje mase realnog prihoda stanovništva;

• budžetski deficit – budžetski deficit nastaje kada su budžetski rashodi države veći od budžetskih prihoda. Utječe na ubrzani porast stope inflacije (“štampanje novca”). Nivo budžetskog deficita regulira se na dva načina: (a) povećanjem prihoda budžeta – povećanjem poreza (stimulira razvoj “sive ekonomije”) , (b) smanjenjem rashoda budžeta – smanjenjem socijalnih davanja (povećava socijalne tenzije).

Najvažniji ekonomski indikatori koji daju sliku o stanju nacionalne ekonomije neke države, a koji su u propisanoj formi svakodnevno dostupni ulagaču su:

• rast cijena na malo (Consumer Price Index – CPI) – indeks rasta cijena na malo je opći pokazatelj inflacije. Pokazuje promjene nivoa cijena proizvoda koji uglavnom ulaze i u tzv. “potrošačku košaricu” . Rast cijena na malo (rast stope inflacije) dovodi do povećanja kamatnih stopa, što utječe na porast vrijednosti nacionalne valute;

• rast cijena industrijskih proizvoda (Producer Price Index – PPI) – indeks rasta cijena industrijskih proizvoda pokazuje promjene nivoa cijena proizvoda namijenjenih daljnjoj proizvodnji (reprodukciji) . Utječe na vrijednost valute slično CPI-iju;

• stopa nezaposlenosti – (Unemployment) – postotak nezaposlenih u odnosu na ukupan broj radno sposobnog stanovništva. Porast nezaposlenosti u pravilu je praćen padom vrijednosti nacionalne valute. Za svaku državu postoji službeno procijenjeni dozvoljeni nivo nezaposlenosti;

• broj novozaposlenih (Non-Farm Payroll) – pokazuje broj novozaposlenih bez novozaposlenih u poljoprivredi;

• vanjskotrgovinska bilanca (Trade Balance) – vanjskotrgovinska bilanca je veličina razlike između uvoza i izvoza neke zemlje. Ukoliko je veći izvoz od uvoza, trgovinska bilanca je pozitivna, a ukoliko je veći uvoz od izvoza trgovinska bilanca je negativna. Povećanje pozitivne razlike odnosno smanjenje negativne razlike povećava vrijednost nacionalne valute;

• bruto nacionalni dohodak (GDP – Gross domestic product) – bruto nacionalni dohodak je jedan od osnovnih indikatora koji pokazuje opće stanje nacionalne ekonomije neke države. Rast GDP dovodi do porasta vrijednosti nacionalne valute;

• veličina novčane mase u opticaju – Rast novčane mase (inflacija) u pravilu dovodi do pada vrijednosti nacionalne valute

• kretanje cijena nafte i energenta – u pravilu: pri rastu cijena nafte američki dolar raste, dok vrijednost valuta država koje zavise od uvoza nafte pada;

• kretanje različitih burzovnih indeksa – rast indeksa na tržištu dionica i državnih obveznica utiče na porast nacionalne valute.

Fundamentalna analiza u cjelini pomaže ulagaču da utvrdi osnovna kretanja na tržištu (osnovne trendove). Za utvrđivanje momenta konkretnog ulaska ili izlaska, fundamentalna analiza sama po sebi nije dovoljna, već je preporučljivo uz fundamentalnu koristiti i tehničku analizu.

Petrokemija d.d. (PTKM-R-A)

~

Petrokemija d.d. je osnovana 1965. godine, premda početak proizvodnje čađe, kao jedne od današnjih djelatnosti, datira od 1926. godine. Sjedište društva je u Kutini, Aleja Vukovar 4. Djelatnosti Petrokemije d.d. su: proizvodnja mineralnih gnojiva, proizvoda od bentonitnih glina, čađe te sekundarne proizvodnje.

~

Godišnje izvješće za 2011. godinu
  • Ostvarena proizvodnja 1.253 i prodaja 1.195 tisuća tona gnojiva
  • Ostvareni ukupni prihodi 2.969,6 milijuna kuna
  • Ostvarena dobit Petrokemija d.d. 107,8 milijuna kuna
  • Zaposleno Petrokemija d.d. 2.301, Grupa Petrokemija 2.312 radnika

Izvor: financijsko izvješće Petrokemija d.d.

Nakon ostvarenog gubitka od 403,8 milijuna kuna u 2009. i 2010. godini, Petrokemija je u 2011. godini ostvarila dobit u iznosu 107,8 milijuna kuna.

Izvor: mojedionice.com

Fundamentalni pokazatelji su dobri, neusporedivo bolji nego prošlih godina.

S obzirom da je po preliminarnom obračunu u prvih 11 mjeseci 2011. godine Petrokemija ostvarila dobit 129 milijuna kuna, proizlazi da je u prosincu napravila gubitak 21 milijun kuna.

Jučer je održana sjednica Nadzornog odbora Petrokemije d.d. na kojoj je, između ostaloga, usvojen Plan poslovanja za 2012. godinu, a razmatrana je i tekuća poslovna problematika. Nakon dvije godine poslovanja s gubitkom, Petrokemija d.d. Kutina objavljuje da je, prema preliminarnom obračunu u prvih jedanaest mjeseci 2011. godine ostvarila dobit na razini od 129 milijuna kuna. Ovaj rezultat je privremen i nerevidiran, a propisana godišnja financijska izvješća biti će objavljena u zakonom propisanom roku.
Uprava Petrokemije d.d. ocjenjuje, da će sljedeća, 2012. godina biti ponovo vrlo izazovna zbog visoke cijene plina u Europi, a samim time i u Hrvatskoj, globalne nestabilnosti potražnje i cijena mineralnih gnojiva te negativnih učinaka europske financijske, dužničke i krize eura na realni gospodarski sektor, posebno poljoprivredu.
Petrokemija d.d. objavljuje da će krajem prosinca ove i u prvim danima 2012. godine postupno zaustavljati proizvodna postrojenja i krenuti u redovni planirani godišnji remont. Obzirom da je riječ o planiranom jednomjesečnom remontu, u tekućem razdoblju osigurane su dovoljne količine prijelaznih zaliha mineralnih gnojiva, kako bi se zadovoljila predviđena potražnja na domaćem i inozemnom tržištu.

Izvor: Petrokemija d.d.

Petrokemija 5y Price

Yara 3m Price

Petrokemija P/S 0,23, P/B 0,89, P/E 6,39. 3 milijarde kn prihoda, 107,8 milijuna kuna dobiti, 2300 zaposlenih.

Yara P/S 1,1, P/B 1,8, P/E 6,8. 80 milijardi kn prihoda, 12,3 milijarde kuna dobiti, 7200 zaposlenih. Na poslovanje Yare je negativno utjecalo zatvaranje postrojenja u Libiji, čije pokretanje je najavljeno u 1Q 2012. godine.

Utjecaj ulaska u EU na poslovanje Petrokemije

Približavanjem trenutka ulaska Hrvatske u EU mnogi se pitaju “kako će poslovati naše tvrtke kad uđemo u EU, seljaci su već najavili da će propasti jer neće biti konkurentni.”.

Naime, ukidanjem carine 2000. godine Petrokemija se našla “u EU”. Kako će se ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na poslovanje poljoprivrednika i prodaju gnojiva u Hrvatskoj, pokazat će vrijeme.

Plin - sukob INA - PTKM (2001.)

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

Izvor: Vjesnik.hr, Srijeda, 24. siječnja 2001.

Liberalizacija tržišta plina (2011.)

Komentatori često najavljuju trenutak liberalizacije tržišta plina kao ključan trenutak za budućnost Petrokemije. Tržište plina je liberalizirano 2011. godine. E.ON Ruhrgas već nudi plin povlaštenim kupcima preko Prvog plinarskog društva iz Vukovara i Gradske plinare Zagreb-Opskrba. To je, po mom mišljenju, dobar znak jer govori da E.ON Ruhrgas već sad može ponuditi bolje uvjete distributerima od tvrtke Prirodni plin d.o.o. Tehnički preduvjeti za liberalizaciju tržišta plina su ostvareni početkom 2011. godine kad je spojen 300 km dug plinovod s Mađarskom kroz koji se godišnje može transportirati 6,5 milijardi m3 plina. Petrokemija je mogla ugovoriti nabavu plina s E.ON-om, ali su izabrali dosadašnjeg dobavljača (INU, odnosno tvrtku Prirodni plin d.o.o.). Ugovor je potpisan u prosincu 2011. i vrijedi do 31.12.2013., a cijena plina je poslovna tajna. Ipak, naznake da li je ugovor o nabavi plina povoljan za Petrokemiju bi se mogle vidjeti već u financijskom izvješću za 1Q 2012.

Petrokemija nabavlja plin na domaćem tržištu po tvz “ruskoj formuli” koja uključuje visoku cijenu troška transporta (TC) plina iz Rusije što na prvi pogled nema smisla jer tvrtka Prirodni plin d.o.o. ne nabavlja plin iz Rusije već od talijanske tvrtke ENI, s kojom ima potpisan ugovor. Mislim da bi s potpunom liberalizacijom tržišta i cijena plina odnosno ulaskom više “velikih igrača” na naše tržište moglo doći do pozitivnih promjena po tom pitanju. Ali ta tema je poprilično opširna pa izbjegavam detaljnije obrazlaganje navedenih tvrdnji. Ukratko, osim što je trošak transporta plina do hrvatske granice nedvojbeno visok, cijena po kojoj Prirodni plin d.o.o. kupuje plin od svojih dobavljača odnosno plaća trošak transporta ovisi i o tome da li su s inozemnim partnerima potpisali fleksibilan ugovor koji dopušta nabavu velikih dnevnih količina u zimskom razdoblju ili su ugovorom zakupljeni transportni kapaciteti na godišnjoj razini temeljeni na maksimalnim dnevnim isporukama, neovisno da li se radi o ljetnim mjesecima kad su potrebe za plinom mnogo manje, ili zimskom periodu.

Kao izuzetno važan događaj za poslovanje Petrokemije vidim otvaranje interkonekcijskog voda s Mađarskom. Usprkos kratkotrajnim prekidima isporuke plina i u 2012. godini taj događaj nedvojbeno predstavlja bitan napredak u povećanju sigurnosti opskrbe plinom te ostavlja nadu da ubuduće neće dolaziti do prekida isporuke plina ni pri vršnim opterećenjima. Jer prekid u isporuci plina znači i prekid proizvodnje.

Russian Natural Gas Monthly Price

Urea Monthly Price

Izvor: Indexmundi.com commodity prices

Petrokemija je u 4Q 2011 ostvarila gubitak 6,6 milijuna kuna, a to su obrazložili porastom cijene plina i padom cijene gnojiva. Rast cijene plina se nastavio i u ovoj godini, ali se okrenuo trend kretanja cijene gnojiva. U posljednjih 12 mjeseci cijena prirodnog plina s ruskog tržišta je porasla za 34%, a cijena UREA gnojiva f.o.b. Black Sea (primarily Yuzhnyy) pala za 1.54%. U posljednjih mjesec dana (Feb ’12) cijena plina s ruskog tržišta je porasla 1.82%, a cijena UREA gnojiva je porasla za 4.13%.

Petrokemija d.d. je u 1Q 2011 ostvarila dobit 39,5 milijuna kuna, NPM 5,8%.

Kao odraz kretanja na svjetskom tržištu energenata prisutan je rast cijene plina. Ova najvažnija sirovina nabavlja se na domaćem tržištu prema tzv „ruskoj formuli“. Ocjenjuje se da će u prvom polugodištu 2012. godine cijena plina doseći maksimum, ukoliko ne dođe do novih kriznih poremećaja u kretanju cijene lož ulja na svjetskom tržištu i rasta tečaja USD.
Zbog tržišnih razloga dio postrojenja je zaustavljen u drugoj polovici 2009.g. i s tim problemom se ušlo i u 2012.g. Kriza izazvana neskladom ulazno-izlaznih cijena na tržištu čađe još uvijek je prisutna. Otvorenost Petrokemije d.d. kretanjima na svjetskom tržištu otvara značajne rizike mogućih cjenovnih i financijskih oscilacija u 2012. godini.
Uz vlastita obrtna sredstva, kratkoročne kredite banaka i dugoročne kredite HBOR-a, Petrokemija je izvor financiranja obrtnih sredstava jednim dijelom osigurala i izdavanjem komercijalnih zapisa na Zagrebačkoj burzi, putem Privredne banke Zagreb kao agenta i dilera programa.
Na buduće kretanje financijskog rezultata Petrokemije d.d. utjecati će brojni čimbenici. Osim cijene plina, koja se definira na domaćem tržištu, većina budućih rizika dolazi iz međunarodnog okruženja, a pretežito kroz:
1. Promjene cijena osnovnih sirovina na svjetskom tržištu (MAP, DAP, fosfat, kalijev klorid, sumpor),
2. Promjene razine potražnje i prodajnih cijena mineralnih gnojiva,
3. Kretanje cijena energenata – plina i lož ulja,
4. Kretanje cijena osnovnih poljoprivrednih kultura,
5. Tečaj USD i EUR-a prema domaćoj valuti,
6. Troškove financiranja i međuvalutarne odnose.

~

Zaključak

Nemam kristalnu kuglu, a branša je volatilna. Može se dogoditi radikalan zaokret u manje od mjesec dana, kao što smo mogli vidjeti na primjeru dobiti za 2011. godinu. Na dan objave financijskog izvješća forumom su se širile procjene dobiti za 2011. koje su se kretale od 140 milijuna do 180 milijuna kuna, utemeljene na dobiti od 129 milijuna u prvih 11 mjeseci. U prosincu 2011. Petrokemija je ostvarila gubitak od 21 milijun kuna, odnosno dobit od 107,8 milijuna kuna u 2011. godini. Ipak, na temelju indicija očekujem -25/+10 milijuna kuna gubitka odnosno dobiti u 1Q 2012. godine. U 1Q 2011. Petrokemija je ostvarila dobit 39,4 milijuna kuna. Svoju procjenu temeljim na visokoj cijeni plina, globalnoj nestabilnosti zbog financijske krize, porastu poreza i padu poticaja što rezultira padom raspoloživog dohotka (i Yara bilježi pad prodaje gnojiva). Remont je i ove godine obavljen u nepovoljnom razdoblju – siječnju, uz to treba navesti i nepovoljne vremenske uvjete koji su izazvali kratkotrajne prekide proizvodnje.

~

Napomena: Autor posjeduje dionice Petrokemije i ovaj tekst nije preporuka za kupnju ili prodaju.