Strong buy (by Presvetli)

Ovim komentarom započinjem s prebacivanjem komentara s mog starog bloga, cartmann.com, kojeg sam ugasio početkom 2009. Odnosno, da budem iskren, zaboravio sam produžiti domenu pa je zakupio neki ljubitelj Boston Celticsa.

Svakako, većina komentara koje sam napisao tijekom 2005. do 2009. su zastarjeli i nema ih potrebe prebacivati, ali neke ću izdvojiti jer smatram da bi mogli poslužiti kao primjer i u budućnosti. Prvi komentar je ustvari kopija – kopije. Komentari koje je Presvetli napisao na forumu mojnovac.net.

~

Pravila

– Maksimalni margin do 50% u jednom stocku
– Nikada izloženost u potpuni margin u jednoj dionici
– Prodati kod gubitka od 7%. Gubitak se događa svakome, ograniči ga.
– Drži dionicu dok raste.
– Ako je postignut profit, prodaj nakon pada od 20% (vodi računa o pravilu gubitka od 7%)
– Ne dozvoli si da te obuzme dosada i natjera na trgovanje
– Ulaži tamo gdje si u stanju kontrolirati razvoj događaja
– Nikada ne daytrejdaj dionicu s kojom ne bi želio ostati blokiran
– Ako ne razumiješ što se događa, ne upuštaj se
– Nadi, kao ni beznađu nema mjesta na marketu
– Razlozi i analize tržišta predstavljaju bit, ne emocije
– Profitiraj kad drugi pretjeraju ili kod korekcija izazvanih emocijama
– Slušaj savjete i kritike (uključivo vlastite)
– Ne budi suviše samouvjeren
– Dionica nije bitna. Bitno je stvoriti novac bilo kojom dionicom, i nije bitno zaraditi novac istom dionicom kojom si ga i izgubio
– Izgubiš li novac na dionici koja raste, nauči nešto iz toga. Osjećaj ljutnje zbog prodaje ne pomaže donošenju odluka
– Odmori nakon serije gubitaka
– Odmori nakon serije dobitaka
– Primjenjuj ova pravila

Ovo su pravila koja se nalaze već godinama na zidu ispred mene. S vremena, na vrijeme bacim pogled na ono što piše, i zadovoljno primjetim, da sam uglavnom dobar đak. Naletio sam na njih na nekom boardu i preveo si.
Pisana su prije svega za trejdere, i možda bih učinio bolje da utvrdim neka druga, jer u krajnjoj liniji, po svojoj psihološkoj vokaciji, nisam trejder, već holder. No, zasad je to u praksi trejding, bolje reći swing trejdnig.

Smjernice oko izloženosti sam i sam apsolvirao na vlastitoj koži, tako da je to odavno naučeno.
Pravilo o 20% ne primjenjujem doslovno, jer dionice u koje ulazim rijetko imaju takvu volatilnost. Shodno tome, i pravilo o 7% ponekad produžujem i preko 10%, ali samo ako je očito da je pad pri svome kraju. Dosta vremena mi je trebalo da naučim disciplinirati dosadu i greške koje iz nje proizlaze. Mogu reći da sam u prošlosti, najviše propusta imao upravo radi toga.
Volatilnost, likvidnost i same okolnosti oko svake dionice su stvari koje u startu odradim usput. S vremenom, to postaje rutina. Osjetim li da mi dionica zbog nečega ne “leži”, idem dalje. Daytrejding ionako odradim tek nekoliko puta u godini.
E sad dolazi stvar kod koje imam problem – NADA. Ne uspijevam dovoljno dobro psihološki u sebi obraditi tu situaciju, da mogu distancirati svoja očekivanja od nadanja da će se ono ostvariti. Gotovo svaka moja greška počiva na prisutnosti tog faktora. Makar kad je i malo prisutna, čini štete.

Ostalo su stvari koje sjedaju s vremenom, i držim veoma bitnim pravilo, s vremena na vrijeme, otići u cash, i dati prostora drugim stvarima u životu.

~

Primera division vs HNL

Dionica koja raste je nezavršena priča, i nju još pričaš.
Trejdanje u USA i ono što bi se moglo nazvati trejdanjem u Hrvatskoj, nisu baš iste stvari. Ovo preko bare je u bitnoj mjeri mentalno više iscrpljujuće, jer traži svaki puta pomnu analizu, intenzivno praćenje razvoja i strogu disciplinu.
Baš zato uvijek spominjem da je ovo što mi imamo u regiji peta liga investiranja, a da je USA market pravi Championship, gdje se greške ne peglaju lako kao ovdje. Srećom po nas, ova naša peta liga nosi daleko veće zarade, ali to je tako, jednokratna povijesna prilika.

Nije teško zaključiti zašto se dići od comp-a nakon serije gubitaka, ali i serija dobitaka može biti ništa manje pogubna. Ono što sve nas u ovom poslu dobrim dijelom tjera je onaj poznati dobar osjećaj kad dionica počne zarađivati novac, budućnost tako dobro izgleda, i osjećaj pobjede nad Mr. Marketom nas napucava adrenalinom. Nitko nije imun na to. Tako priroda potiče i hrani našu motivaciju. Ono što investitore razlikuje, je svijest i sposobnost da unatoč tome održe disciplinu, jer iza zavoja možda leži deblo na cesti.

Nakon što projuriš nekoliko opasnih zavoja velikom brzinom, napucan si adrenalinom, tvoj osjećaj sigurnosti i samopouzdanja je sigurno viši, nego li inače, a moć procjene rizika smanjena. Na odličnom si putu da napraviš ili posao stoljeća, ili opališ značajan gubitak. Šanse za prvo su i dalje veoma male, dok se drugo čini izvjesnije.
Ne vidim bolji način od odmora, barem dva-tri dana. Za to vrijeme, smanjiti će se napetost, i sam ćeš se iznenaditi koliko se procjene rizika naglo mijenjaju čim se ponovo ustabile.
Drugi način, da održiš dobru seriju je napraviti manji gubitak. Ne namjerno, ali prihvatiti nakon dulje i jake serije, da u nekoj situaciji dionica ide krivo, i zatvoriti s nekim mizernim minusom. Ovo u bitnome vraća koncentraciju, ali dodatno troši mentalne resurse, pa ako baš nisi i inače iscrpljen, na taj način moguće je nastaviti trejdati bez odmora malo dulje nego bi to bilo uobičajeno. Za nekoga takva serija znači tjedan dana, za nekoga mjesec, za nekoga i malo više. Koliko to traje je individualno, i zavisi od unutarnjih rezervi. Svatko treba sam kod sebe iznaći sposobnost prepoznavanja trenutka kada stvari počinju izlaziti iz zadanih okvira i reći sebi dosta.
Ovo je posebno problematično za daytrejdere koji teško mentalno stradavaju svaki dan i te situacije prolaze svakodnevno. Mnogi ne budu svjesni da tokom dana treba napraviti barem jednu pauzu od pola sata, i tako često gube novac. Općenito, klonite se toga, osim ako vam je do jednokratne zabave.

Rekao bih ovako. Imamo generalno tri situacije, dionica ide up, down, ili je flat. Svaka od njih djeluje na nas na neki način. UP nam dodaje adrenalin, down nam troši živce i želučanu kiselinu, dok flat umara i trgovanje čini dosadnim.
Imamo li k tome, više otvorenih pozicija, jasno je da se s pozicije koncentracije i kontrole rizika nalazimo u čistom shizofrenom ambijentu.
Kako investitor nije stroj, mora nužno voditi računa o vlastitoj mentalnoj higijeni, kako ga događanje u pozicijama ne bi u nekom trenutku natjeralo na impulsivno postupanje i ugrozilo zaradu.

~

Bankruptcy

U USA trejdam već devet godina, i tri puta sam bankrotirao, nešto od toga sam već i opisao na forumu.
Dok je prvi puta danak plaćen po više točaka iz Pravila, ali je u suštini bila riječ o neiskustvu, kasnije kao već nešto iskusniji, dva puta sam gubio prekršivši dvije bitne stvari iz pravila.

Prva je izloženost po marginu, jer sam u oba slučaja bio izložen u marginu samo s jednom dionicom (heh, danas dok ovo pišem, zvuči mi nevjerojatno kako sam mogao učiniti nešto tako glupo).

Kod druge, radi se upravo o neprimjeni pravila o odmoru nakon serije dobitaka.
Oba su slučaja praktički identična. Imao sam fantastične serije u kojima sam u roku mjesec dana utrostručio iznose na računu i nakon toga se jednog dana našao pred ekranom, gledam u cifre, i nešto mi ne štima. Razum ne prihvaća ono što oči vide. Ali razuma, ako ćemo pravo, već davno nije bilo.
Teško ti mogu opisati osjećaj koji prolaziš dok moraš prihvatiti da je sve otišlo u vjetar, nestalo, pafff…k’o da te netko suočio s intercityem u punoj brzini.
Već mi se počelo po glavi motati da sam žrtva urote, da nije moguće tako “ubosti” u drek samo tako, da mi je netko ili nešto smjestio. Gadne su to stvari. Ne bih nikome poželio ni blizu takvo iskustvo. Da me žena tada nije podržala psihički i spasila iz mentalnog loma u koji sam uletio, pukao bih ko staklena čaša.
Novac koji sam izgubio bio je za ono vrijeme prilično solidna cifra, i trebalo je dvije, tj. jedna godina da se ponovo iskopam iz stanja.
Na kraju me spasio domaći market, i tek sam pred dvije godine ponovo zaigrao za ozbiljno preko bare. Neki će se sjetiti kad sam to ovdje spominjao.

Bitno je reći, da bih i da nisam bio izložen suprotno pravilu o marginu, pretrpio velike gubitke.
Zato, kad je sve najbolje, odmori. Provjeri gdje se nalaziš i kuda ideš, da ne bi završio u slijepoj ulici.

~

Q&A (Mea&Presvetli)

Tvoje iskustvo može (i trebalo bi) biti dobra pouka svim novim trejderima u koje i sebe ubrajam barem kad je US market u pitanju.

Otprilike tako. Uglavnom sam bio u dvije-tri dionice, no u oba slučaja kad sam pogubio sav novac nalazio sam se u jednoj, što sam znao prakticirati s vremena na vrijeme.
Osim što je to veoma opasno i glupo, na što dobronamjerno upozoravam sve koji počinju, i čitaju ovo, dodatno naglašavam da su se ove situacije dogodile upravo nakon izuzetno dobrih serija, gdje sam uvišestručio stanje accounta.
Naučite nešto iz mojih grešaka.

Da li dijeliš moje mišljenje da bi možda izbjegao zlu sudbinu (11/9 isključen iz jednadžbe) da si primjenjivao striktne odredbe money i risk managementa ???
Da li one uopće mogu trejdera spasiti od katastrofalnih gubitaka ? Teoretski da, no zanima me iskustvo iz prakse ?

Moja greška s punim marginom, je školski primjer nikakvog risk/money managementa.
Pažnja poklonjena izloženosti i potencijalnim rizicima će ponekad umanjiti dobit, ali će nas spasiti kad ugazimo u prazno.
Naime, u oba spomenuta gubitka, radilo se o situacijama, gdje su nenadano loše vijesti, srušile dionicu za ca. 25%, što je potpuno izloženi margin dovelo praktički do pozicije nule i margin call-a. Danas, kad god vidim da neki stock padne 25% na otvaranju, sjetim se sebe i pomislim na horror koji ljudi prolaze.

Netko će ovdje spomenuti, da uvijek postoji opcija, no u ono doba meni broker nije pružao tu mogućnost. S druge strane, opcija spašava kod pada cijene, ali ograničava dobit dok pozicija raste. Kao i sve, ima svojih dobrih i loših strana.

Ja recimo nikad nisam 100 % u dionicama (max 80 %) a u ni jednu dionicu ne ulažem više od 10 % net worth tek u iznimnim situacijama (dodavanje već profitabilnim pozicijama) moja izloženost pojedinoj dionici postigne 15 %.

Ponekad se zapitam nisam li previše rigorozan (pogotovo kad sam imao sjajne prilike za udvostručiti svoj portfolio u roku od dva mjeseca na trima dionicama koje sam već spominjao i teško sam se othrvao izazovu da svu lovu stavim u te tri dionice). Rezultat svakako nije bio optimalan ali ja sebe vidim kao maratonca, a ne sprintera u ovoj trci.

Ključna teza je da su prinosi i broj dionica u portfelju obrnuto proporcionalni.

Trenutno držim tri dionice, koristim 30% margina, i držim to priličnom izloženošću, ali želim nešto brži rast, i prihvaćam taj rizik.
Dođe li do zaista većeg loma na jednoj poziciji, neću izgubiti više od 20-tak% accounta, što mogu podnijeti, a u slučaju scenarija kakav je bio 11/9, jer ne bih niti njega isključio, gotovo sigurno bih ostao izvan margin call-a. Nemoguće je znati koliki bi bio lom na pojedinoj dionici.

Generalno, odluka o izloženosti treba uključivati svijest o ograničenjima koja dolaze s većim brojem papira, ali i osobne preferencije u pogledu rizika. Naravno, govorimo o razumnom izlaganju, ne onome koji spominjem kao školu koju sam platio.

Oglasi

Kako se jebat, a da ne uđe

Potaknut prosvjedima mljekara koji traže poticaje prisjetio sam se vremena od prije  cca. 15 godina, prvih BBS-ova i news grupa te mojih žustrih polemika s neistomišljenicima.

Tad sam bio mlad i nadobudan, ali osim što sam se ja tijekom godina promijenio pa sad radije odmahnem rukom nego da se upuštam u polemiku, stavovi neistomišljenika se nisu mnogo promijenili. I dalje se radi o klasičnom populizmu.

Pa kažu;

1. Obrazovanje. Znanje je naše najveće bogatstvo, mladi ljudi su željni znanja te bi trebalo svima omogućiti besplatno visoko obrazovanje. Moramo biti društvo znanja koje će se sastojati od velikog broja (kvalitetno) visoko obrazovanih ljudi koji će u praksi doprinositi društvu, razvijati našu kulturu i privredu. Pravo na obrazovanje prema Ustavu RH mora biti dostupno svima na temelju vlastitih sposobnosti, a ne na temelju imovinskog statusa (obitelji studenta).

Ok, ukinimo sve vidove plaćanja obrazovanja na svim razinama.

Ali, fakultet se neće sam izgraditi. Neće se sam ni održavati, niti će profesori držati predavanja besplatno. Netko to mora platiti.

2. Zdravstvo. Najosjetljivija tema. Kažu “pa nećemo valjda postati Amerikanci! Da li si gledao onaj dokumentarac, žena je došla s bolesnim djetetom u bolnicu, a tamo su joj rekli da dijete ima rak i potjerali je kroz vrata zato što nema novca za platiti operaciju. Da li smo došli do toga da će djeca oboljela od raka umirati u mukama iako ih se moglo spasiti, zato što roditelji nemaju novac za platiti operaciju!!”.

Naravno da ne želim potjerati bolesno dijete da umre na ulici, platimo liječenje i onima koji nemaju novca.

Ali usput se sjetim svojih prijatelja i članova obitelji, ili sebe. Jedinu “zdravstvenu” uslugu koju sam trebao je zubar, naravno, otišao sam kod privatnika jer je kod “državnog” usluga katastrofalna. Članovi obitelji koji su trebali usluge liječnika su također otišli kod privatnika jer se u bolnici predugo čeka.

3. Mirovine. To je tema o kojoj imam nešto drukčije mišljenje. Smatram da osoba koja je radila 40 godina i svaki mjesec uplaćivala u mirovinski sustav ima pravo na mirovinu.

1989. godine smo imali 4,4 osiguranika na 1 umirovljenika. Danas je taj omjer 1,21 osiguranik na 1 umirovljenika. 1989. godine je Hrvatskoj bilo više od 2 milijuna osiguranika (zaposlenih), danas cca. milijun i 350 tisuća, od toga 300 tisuća u javnom sektoru.

Izvor: monopolizam.wordpress.com

Mislim da se problem mirovinskog sustava može riješiti samo tako da se broj osiguranika konstantno povećava, odnosno broj korisnika mirovina smanjuje. Jasno, potpuno ukidanje mirovina bi riješilo problem isplate, ali smatram da to nije ispravan način rješavanja problema.

Rješenje - moramo potaknuti zapošljavanje!

Ali kako, kad davanja na plaću dostižu i 55%. PDV jest ravnomjernije opterećenje, ali porast PDV-a rezultira padom potražnje što u konačnici opet znači manje radnih mjesta.

Rješenje - smanjenje izdataka iz proračuna!

Ja bih volio da postoji čarobna livada s koje Vlada RH ubire novac i daje za besplatno visoko obrazovanje, za besplatno zdravstveno osiguranje, poticaje za seljake, mljekare, za turizam,.. za nezaposlene, samohrane majke, djecu..

.. ali čarobna livada ne postoji pa moramo reći “DOSTA!” i srezati sve što se srezati može, pojam besplatno izbaciti iz rječnika jer besplatno ne postoji. Moramo smanjiti poreze i prireze, odnosno davanja na plaću i nadati se najboljem.

Porez na imovinu

– Nikome nećemo dirati imovinu, ali moramo shvatiti da bogatstvo nije više po prihodima nego po imovini. Moram shvatiti da imati dva stana i reći da si siromašan, jer ti je prihod od mirovine 1400 kuna, ne stoji. Imovina mora donositi prihode. To je ogromna reforma i morat ćemo u svojim glavama nešto mijenjati. Uvijek će biti nekih otpora, ali Vlada je zadužena za opću ekonomiju-kaže.

Slavko Linić, interview u forumu br. 23, 17. veljača 2012.

Na pisanje ovog komentara me potaknula rasprava na forumu mojnovac.net, u kojoj sam napisao

Ako imaš imovinu, platit ćeš porez. Ako nemaš imovinu, nećeš platiti. Porez na imovinu neće platiti siromašni građani koji nemaju imovinu već upravo suprotno, bogati građani, odnosno oni koji imaju (vrijednu) imovinu.

Moj stav je izazvao negodovanje nekolicine forumaša, koji se zalažu za iste teze kao i moja draga majka koju sam naveo kao primjer.

Pradjed je bio, za vrijeme u kojem je živio, učen čovjek. Završio je pravni fakultet u Zagrebu početkom stoljeća, a bavio se i znanstvenim radom. S obzirom na svoj status u tim turbulentnim vremenima nije mogao biti postrani, ali se nije ni isticao. Prije II. svj. rata kupio je kuću u Zagrebu, na nagovor dobrog prijatelja židovskog podrijetla kojem je bilo jasno što se sprema. Rekao mu je “ako se vratim, otkupit ću je natrag, ako se ne vratim, bolje da ti živiš u njoj nego..”. Nije se vratio, ali ni pradjed nije uselio u kuću. Oduzeta je od strane NDH, a pradjed je završio u logoru Kraljevica jer ga je tadašnja vlast smatrala opasnim. Preživio je logor, povijest znamo pa bi očekivali da nakon uspostave KPJ konačno useli u kuću. Ali ne, u kuću su se uselili zaslužni članovi komiteta. Kad je dobio informaciju da će ga teretiti zbog suradnje s vlasti NDH (kako bi uklonili prepreku do vrijedne imovine), sklonio se u jedno malo dalmatinsko mjesto.

Ali ni tamo nije mirovao. Počeo se baviti maslinarstvom te težio okrupnjavanju zemljišta. Prabaka nije imala sluha za njegovu kupnju “bezvrijednog zemljišta” (kako ga je nazivala) pa je često dolazilo do prepirki koje su ga spriječile daljnjim kupnjama. Prabaka je voljela novac, marljivo je skupljala novčanice a u tome je nije omeo čak ni slom Austro-Ugarske 1918. kad su novac i ratne obveznice postali hrpa bezvrijednog papira. Od nje sam naslijedio nekoliko kilograma jugoslavenskih dinara. Od pradjeda sam naslijedio zemljište. Istina, mnoge od tih parcela koje je kupio su zaista bezvrijedne, nisu na dovoljno atraktivnoj lokaciji da bi na njima gradio hotel ili apartmane (ili nisu za tu namjenu po gup-u), također moja majčica nije jedini nasljednik, ali je ipak naslijedila relativno velike parcele zemljišta od kojeg su neke građevne. U vrijeme Jugoslavije nisi mogao dobiti dječji doplatak ako si imao zemljište, pa su se neki članovi obitelji odrekli svojih parcela jer su ih smatrali bezvrijednim.  Kad se sve zbroji, dođe se do podatka o skoro 50.000m2 građevnog zemljišta, ali od toga cca. 6000m2 na atraktivnoj lokaciji.

Majčica je dipl. oec. i svoj život je provela u komercijali jedne od većih firmi bivše SRH, posljednjih godina je bila i na rukovodećoj poziciji, kao direktor sektora. Sve dok firma, kao jedna od mnogih, nije otišla u stečaj, a ona u prijevremenu mirovinu koja iznosi cca. 2300kn. Pa je uhvatila trema kako će s mirovinom od 2300kn platiti porez na imovinu.

Maloprije sam otišao do trajektne luke ukrcati boju za bojanje apartmana, polako se zahuktavaju pripreme za sljedeću turističku sezonu. Na povratku mi zapne pogled na jednu kuću, bolje reći vilu s početka stoljeća. U njoj žive ljudi (suši se veš na balkonu), a zapeo mi je pogled zbog razbijenog prozora oblijepljenog smeđom trakom. Ta nekretnina, s obzirom da je prosječna veličina stana u takvim kućama preko 100m2, a strop 3m visok, vrijedi minimum 400.000 eura. S obzirom na lokaciju vjerujem da bi se taj stan prodao prije no što se pojavi u oglasniku. A u njemu stanuju ljudi koji ne mogu platiti popravak prozora.

I da iznesem zaključak jer se vjerojatno mnogi koji su pročitali ovaj članak pitaju “koja je poanta priče, za ili protiv poreza na imovinu?“.

Zalažem se za porez na imovinu. Kao što je ministar financija Slavko Linić izjavio “Imovina mora donositi prihode.“. Često znam čuti “lako je rasprodati djedovinu strancima i živjeti na visokoj nozi“. Ali, s druge strane, koje su opcije;

a) Izgraditi turističke sadržaje. Duže vrijeme tražim investitore, ali bez uspjeha. Turizam ipak nije toliko profitabilan kao što mnogi vjeruju. Prenosim svoj komentar s foruma moj novac:

Turizam je isplativ kad ti prabaka ostavi u nasljedstvo kuću s 5 apartmana u centru Opatije, ali ni tad nije “prst u uho”. Imat ćeš i ulaganja i besanih noći, rasprave s pijanim turistima itd.. ali overall ćeš zaradit dobru lovu. Da ne bude sve loše, ZLAR me ugodno iznenadio. U praksi. Prošlog ljeta (’11) svaki tjedan su imali nekakav seminar, od udruge šahista Irske preko ginekologa Izraela do seniora nogometne reprezentacije Njemačke,.. zato su i rezultati dobri, gubitak 7 milijuna kuna, umjesto 12 milijuna prošle godine.

b) Odseliti iz grada i uzgajati masline. Ni majka ne želi otići iz grada, a kad sam ja odlučio napraviti nešto slično mjesecima su me uvjeravali da sam lud, ljudi iz Splita idu u Zagreb, iz Zagreba u London i New York, a ja natrag na “selo”.

c) Prodati imovinu i investirati je sukladno umijeću i trenutnim prilikama. Kupac tog građevnog zemljišta (zona T1) vjerojatno sigurno može zatvoriti financijsku konstrukciju i investirati u gradnju hotela, a prihvatljivo mu je i duže razdoblje povrata uloženog novca.

Porez na imovinu će potaknuti vlasnike da investiraju svoju imovinu na način da im ista donosi prihod.

Čak i u slučaju stana kojeg sam spomenuo na kraju teksta, na koji se ne planira naplaćivati porez na nekretnine (jer nije “višak”), bi bilo bolje da se na neki način (makar porezom odnosno preraspodjelom poreznog opterećenja, npr. umjesto ili uz smanjenje prireza) potakne vlasnike da razmisle o svojoj imovini. U slučaju uvođenja poreza i na te nekretnine vlasnik bi prodao taj izuzetno vrijedan stan u centru i kupio jeftiniji na Laništu ili na Kili, a novac investirao ili ga oročio u banci (što je također oblik investicije).

Može li državni službenik dobiti otkaz?

Naravno da – NE MOŽE!

– U 10 godina otpušteno je samo 50 državnih službenika

– Njih 229.435 je ZAŠTIĆENO od otkaza!

KAKO OTPUSTITI 27 TISUĆA LJUDI KOJI SU VIŠAK?

Za otpuštanje u upravi potrebno je mijenjati Zakon o radu i pronaći 3,5 milijardi kn u proračunu.

Ma ne možeš im dati otkaz i da hoćeš. Može biti i lopov i tući kolege na poslu. Najsmješnije je od svega što su mnogi, kada su doznali da im prijeti otkaz, tome doskočili tako što su na brzinu postali sindikalni povjerenici. A otkaz bez suglasnosti tog istog sindikata ne mogu dobiti. Zaštićeni su kao lički medvjedi.

Tim nam riječima jedan bivši predsjednik Uprave javnog poduzeća pojašnjava koliko je moćan kolektivni ugovor državnih službenika i zaposlenika u državnim i javnim poduzećima i na koji ih način štiti Zakon o radu.

– Godinama sam bio nemoćan jer je Zakon neumoljiv. Troškove osoblja praktički je nemoguće rezati. Nužne su izmjene Zakona o radu, a osobno bih ugovor na neodređeno zamijenio onim na određeno. Svi smo zamjenjivi i prolazni. Isto tako, svi bi trebali dobiti priliku i raditi. Ovako, ako netko nije dovoljno dobar i ne zna raditi svoj posao, ima jedinstvenu priliku biti praktički doživotno zaštićen – kaže naš sugovornik.

Otkaz i 200.000 kuna

Ekonomski analitičari već godinama upozoravaju da su u javnom sektoru nužna otpuštanja, odnosno da je u državnoj i javnoj upravi od 20 do 27 tisuća ljudi viška.

U suradnji s ekonomskim stručnjacima izračunali smo da bi za otpuštanje 27 tisuća službenika u javnom sektoru, u trenutku dok je postojeći Zakon o radu na snazi, bilo potrebno osigurati oko 3,5 milijardi kuna za njihove otpremnine. Prema procjenama naših sugovornika, prosječna otpremnina za radnika u javnom sektoru iznosi oko 100 tisuća kuna, dok za radnika u javnom poduzeću iznosi oko 200 tisuća kuna. Ako se uzme da je 20 tisuća državnih službenika i sedam tisuća zaposlenih u državnim i javnim poduzećima višak, za njihove je otpremnine potrebno osigurati ukupno gotovo 3,5 milijardi kuna.

Naknada s burze

Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević napominje da u državnom proračunu nije predviđena niti lipa za otpremnine, što znači da značajnih otpuštanja neće biti.

– Kada bi se ta sredstva i osigurala, bile bi potrebne tri-četiri godine, dakle cijeli jedan mandat Vlade, da se počnu pokazivati prvi rezultati tih rezova. Ujedno, svi ti radnici imali bi pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje , što zahtijeva dodatna sredstva – kaže Lovrinčević.

Prema podacima koje nam je ustupio Hrvatski zavod za zapošljavanje, prosječna naknada za nezaposlenu osobu u 2011. godini bila je 1556 kuna na mjesec, dok je prosječno trajanje nezaposlenosti na dan 31. prosinca 2011. bilo 9,4 mjeseca.

U toj hipotetskoj situaciji otpuštanje 25 tisuća službenika u državnoj i javnoj upravi državu bi stajalo dodatnih 40 milijuna kuna na mjesec, odnosno ukupno više od 360 milijuna kuna za njihov prosječan boravak na burzi.

Dakle, za rješavanje viška zaposlenih potrebno je ili osigurati milijarde kuna ili značajno mijenjati Zakon o radu.

~

U deset godina otpušteno samo 50 službenika

Premda je prošle godine promijenjen Zakon o državnim službenicima koji je olabavio otpuštanja u državnoj upravi, i dalje je kod poslodavca Države teško dobiti otkaz. Izvanredni otkaz službenik može dobiti samo ako je primio mito, nanio znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu instituciji u kojoj radi ili ugrozio nečiji život. No, iako je razlog za izvanredni otkaz i kada službenik redovno ne izvršava svoj posao, procedura za to traje i dva mjeseca.

No otkaza je u deset godina bila svega 50-ak jer o njima konačnu odluku donosi službenički sud.

Izvor: Jutarnji list

op.a. U privatnom sektoru se svaki dan gubi 1000 radnih mjesta

Kaštelanski staklenici d.d. (KSST-R-A)

Autor: Smart, forum mojnovac.net
~
Šalu na stranu, evo kako bi se trebala nadalje razvijati situacija na KSST! Dakle, dogovara se sastanak ministar Komadina – Zračna Luka Split (ZL) – Audio – KSST, mislim da je već dogovoreno jučer!? Na tom sastanku bi trebalo definirati otkup zemljišta koje je ciljano prenamjenjeno za ZL, a radi se o ukupno 235.000 m2. Ovih dana bi se trebala napraviti i završna ovlaštena procjena, koja bi sada nakon prihvaćanja GUP-a trebala biti i potpuno relevantna, mjerodavna!Vidim da imate nedoumicu kod vrijednosti zemljišta na Resniku, pa da vam malo pojasnim o čemu se tu radi. Dakle, Resnik nije golo građevinsko zemljište, pa se stoga tako i ne može procjeniti. Na Resniku postoji infrastruktura, kako su rekli iz Vododovoda, za mali grad! Dakle, sve komunalije i struja velikih kapaciteta su na Resniku i sve je to plaćeno od strane KSST. Trebate znati da na Resniku ima 122.000 m2 objekata/staklenika koji imaju sve potrebne lokacijske i građevinske dozvole, što je također plaćeno od strane KSST. To što je do mora i ne mora biti presudno, ali ipak ima utjecaj jer je Resnik u veličini od cca. 40.000 m2 namjenjen za turističke sadržaje. No, bitno je to što cijeli Resnik dijeli cesta dr.Franje Tuđmana, a koja je direktno naslonjena na parcelu cijelom duljinom ili širinom, kako hoćete.Znači, Resnik kao cjelina zaista ima jako veliku vrijednost, ali uzmimo u obzir da je većim dijelom ciljano prenamjenjen za ZL. E, sad, zaista sam vodio dosta razgovora vezano za tu namjenu i kako su rekli ljudi iz struke, tu se može graditi šta poželite, ali da je u funkciji ZL. Dakle, sada Audio treba napraviti korak naprijed i odlučiti na koji način će prodati to zemljište!?1) Po meni i ono za šta se ja zalažem je, prodaja kompletnog zemljišta namjene IS i IS1 ZL Split, a to je oko 174.000 m2 na poziciji Resnik i oko 60.000 m2 na poziciji Kaštela, znači ukupno 234.000 m2. E sad, bitna je cijena! Vidjet ćemo uskoro službenu procjenu, ali sadašnje procjene iz struke se razlikuju i dosta variraju, jedni kažu da Resnik vrijedi 500 eura, a drugi 300 eura/m2. Smatram da sa obzirom na specifičnu namjenu, zemljište vrijedi negdje između te dvije cijene, ali da se ta cijena trenutno neće moći postići! Mislim da bi cijena/prosjek od 200 eura za m2 bila optimalno i prihvatljivo rješenje, kako za ZL, tako i za KSST!? Jer, da budem iskren, zemljište na Resniku vrijedi puno, ali dio od 60.000 m2 na poziciji Kaštela ne vrijedi više od 100 eura/m2, bez obzira što se radi o građevinskom zemljištu. Ukupno, to daje vrijednost od 3.110,00 kn po dionici!2) Nadalje, na Resniku ostaje oko 40.000 m2 za turističke sadržaje i to bi se natječajem moralo riješiti, jer nema smisla to ostaviti u vlasništvu KSST, to je imovina koja ne treba tvrtki za ništa. Taj dio je jako atraktivan, smatram da bi se pronašao kupac, a radi se također o prilično velikom dijelu, iako u odnosu na ostali dio tako i ne izgleda.No, zamislite na jednom mjestu, u jednom komadu 6 velikih nogometnih igrališta sa atletskim stazama! Za taj dio se definitivno može dobiti 250 eura po m2! Dakle, to daje vrijednost od 665,00 kn po dionici!3) Idemo dalje u privatizaciju preostalog poljoprivredno/građevinskog dijela. Radi lakšeg uvida ja ću podijeliti parcele, ali se ovo treba prodati u jednom komadu! Ostalo je 419.000 m2 od kojih je oko 63.283 m2 građevinki dio. 44.000 m2 na Brniku je rezerviran za gradsko groblje i to budućem kupcu može donositi extra prihod od parcijalne prodaje, po cca. 200 eura po m2. Taj dio vrijedi cca. 585,00 kn po dionici. Preostalo građevno zemljište je Kuldrovac i Poljodiskont u veličini od 13.866 m2, a to može ostati za potrebe maloprodaje. Vrijednost tog dijela je također min. 200 eura/m2 = 185,00 kn po dionici.Za kraj, ostaje cca. 356.000 m2 poljoprivrednog dijela, oko 278.000 na Knežinama i cca. 78.000 na poziciji Kaštela. Taj dio kao zemljište je također diskutabilan za procjenu, tu moramo pričekati stručnjake da vidimo vrijednost. Ipak se ne radi o klasičnom poljoprivrednom zemljištu. Možda je ovaj dio na poziciji Kaštela manje vrijedan, ali ovaj veliki dio Knežine je također dio koji ima svu komunalnu infrastrukturu na parceli. Također, za 116.000 m2 staklenika ima sve potrebne lokacijske i građevinske dozvole, pa novi pogoni… Ima tu vrijednosti, ali pričekajmo procjenu. Po mojoj procjeni, možda će taj poljoprivredni dio donijeti vrijednost od još cca. 1.000,00 kn po dionici. Znači, ovaj drugi dio ima vrijednost od 1.770,00 kn po dionici!Eto, smatram da je ovo i više nego realna detaljna analiza, puno toga je već činjenično stanje zbog ZL i izglasanog GUP-a, njihove želje za kupnjom, prenamjenom itd.

Kako će Audio sve ovo upakirati u jedan privatizacijski paket, ne mogu ocjeniti, ali je veoma izgledno da će ga sada odratiti na pravi način. Pričekajmo sastanak i odluku da vidimo ideju, a potencijal za dioničare je zaista velik, kao i za državu koja je većinski vlasnik.

Ovu netto vrijednost koju sam dobio od 5.545,00 kn po dionici nitko ne može osporiti, a red je na Audio i Vladi RH da nam transparentnom privatizacijom osigura taj iznos! Pročitajte detaljno, pa ocijenite jesam li igdje pretjerao!? Znam da nisam, dapače, podcijenio sam veliki dio zemljišta, ali sa konkretnim razlogom!

—> Moram još nešto dodati, a vezano za procjenu Vlade RH od 7.000,00 kn po dionici! Dakle, KSST bi vrijedili toliko po dionici da je prenamjena odrađena po prvom prijedlogu, a koji je bio da se Resnik prenamjeni u poslovno/turističku zonu, a samo manjim dijelom u IS1. No, ZL je tada imala jak lobi i zbog toga je KSST kao i mi dioničari izgubili vrijednost od 1.500,00 kn po dionici! Kao što smo zbog toga u prvom natječaju ostali bez kupca, gosp. Luke Rajića!

P.S. Ovo nije nikakav druk niti poziv na kupnju, to je moj prijedlog za privatizaciju, (uprava i NO ga podržavaju) i jedini pametni način prodaje KSST, a hoće li i kako Audio ovo odigrati, nažalost ne ovisi o nama!

@Plejboj,
Zašto kupovati po 2000 ili sada po 1500, ako ima raspoloženih da to prodaju niže, znamo da ih uvijek ima. Ovdje je to barem jednostavno, pomakneš kompletnu kupnju 9-10 dana, pustiš male da se igraju i pričekaš!

——————————————————————————————————————–

Evo ti u prilogu trenutnu vrijednost iz bilance KSST, dakle, prije prenamjene, nakon amortizacije, po zaista smiješnim cijenama. Po tome, netto vrijednost dionice samo što se tiče zemljišta je 2.741,35 kn. Baci pogled na cijene!

P.S. Uzmi u obzir da je Vlada RH i Audio procjenio KSST na 7.000 kn po dionici! Evo u prilogu i odluka Vlade RH o početnoj cijeni, sa 109.sjednice od 17. veljače 2011.g. To je također bilo prije prenamjene zemljišta i prije promijenjenog zakona o prenamjeni poljoprivrednog zemljišta!!

Vrijednost zemljišta – PDF

Odluka Vlade RH

Grad Kaštela  – generalni urbanistički plan

Porez na dividendu

Kolega Matić me u svom komentaru upitao;

Poštovani gosp. Cartmann. Imam pitanje koje nema veze s temom. Primjećujem kako kupujete dionice na USA tržištu. Naime zanima me dali če se najavljeni porez od 12% odnositi i na dividende dobivene od USA ili njemaćkih dionica. S Njemačkom imamo potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dok s USA nemamo. Koristim uslugu skrbništva nad dionicama kod jedne naše veće banke. Drago me je da ste se opet uhvatili pisanja bloga. Srdaćan pozdrav.

I nekoliko forumaša mi je postavilo identično pitanje pa sam ga odlučio istaknuti u zasebnom komentaru.

Koliko sam upoznat hrvatski rezidenti bi porez na dohodak trebali platiti bez obzira gdje je ostvaren, uzimajući u obzir zakone o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (s slučaju da postoji s dotičnom državom).

Podnošenje godišnje porezne prijave poreza na dohodak obvezno je ukoliko je osoba tijekom godine ostvarila(primila) dohodak iz inozemstva. Dohodak može biti ostvaren temeljem: nesamostalnog rada(plaće), mirovine, autorskih naknada, kamata, isplate dobiti ili dividende, samostalnog rada, imovine itd..

Zakon o porezu na dohodak, dodanu vrijednost i dobit već duže vrijeme nalaže da rezidenti koji ostvare dohodak iz inozemstva moraju platiti porez na dohodak. U to ulazi i dohodak temeljem dividende, ali u praksi (zbog očitih razloga), vrlo mali broj obveznika plati porez.

Trenutno postoji samo nacrt (prijedlog) izmjene i dopune zakona o porezu na dohodak, dodanu vrijednost i dobit, te zakona o doprinosima i o poreznoj upravi. Više ćemo znati nakon što isti bude uveden.

Po nacrtu zakona, ako primite dividendu u iznosu 12.000 kuna, ista će biti umanjena za iznos poreza od 12% (1440kn), a vi temeljem godišnje porezne prijave tražite povrat tih sredstava.

Više informacija o izmjenama i dopuni zakona o porezu na dohodak, dodanu vrijednost i dobit, te zakona o doprinosima i o poreznoj upravi može naći na poveznici – LINK

 

ps. slobodno me ispravite ako sam negdje pogriješio.

Kritički osvrt na ideje Joela Greenblatta iznesenim u knjizi The Little Book That Beats the Market

Autor: Kerempuh (preneseno s foruma mojnovac.net)

Iznio bih svoj kratak osvrt na ideje Joela Greenblatta iznesenim u knjizi The Little Book That Beats the Market.

Najprije, sumirao bih sadržaj knjige. Osnovna premisa je da treba investirati prema formuli

max (earnings yield * ROE)

uz diverzifikaciju na 20-30 dionica s vrha liste. Rebalansiranje portfelja vrši se jednom godišnje.

Dorađena verzija formule umjesto earnings yielda (E/P, recipročno od P/E) uzima EBIT / EV, te umjesto ROE upotrebljava ROC, kako bi se kompenzirao utjecaj rizičnosti strukture izvora financiranja (dug ili kapital). Također uvodi dodatna ograničenja u vidu minimalne tržišne kapitalizacije, isključivanja firmi iz pojedinih sektora (financijski i utility).

Backtrackingom na povijesnim podacima (od kraja ’70ih) pokazuje da taj pristup pobjeđuje tržište (S&P500).

A sada kritički osvrt.

Prvo, skeptičan sam prema svakoj tvrdnji da se nekim mehanicističkim pristupom može pobijediti tržište (pogotovo relativno efikasno tržište kao što je američko). Investiranje po bilo kojoj formuli na efikasnom tržištu će biti izarbitrirano. Ukoliko se čini da ulaganje po nekoj formuli daje superiorni prinos kroz neko vrijeme, unatoč brojnim agentima koji primjenjuju istu strategiju, razborito je pretpostaviti da postoje skriveni rizici. Recimo, Greenblatt je mudro ex post isključio financijske firme (vjerojatno zato jer je pisao knjigu oko 2005., kad su već bili vidljivi rizici vezani uz financijske institucije), iako bi one bez tog uvjeta okupirale top listu za kreiranje ovakvog mehaničkog portfelja. Financijski sektor je tijekom 25 godina od ranih 80ih do 2008. povećao udjel u profitima američkog korporativnog sektora sa 10% na 40%. Pad 2008.-2009. bio je spektakularan. Isto takav bio bi i pad portfelja baziranog na tim firmama. Tko može reći da u sljedećih 20 godina neće biti balona u drugim sektorima, koji će dugo vremena imati lijepe povrate na kapital, biti će fino diskontirani od strane tržišta koje vidi rizik u takvim firmama (sumnjivo nizak earnings yield na efikasnom tržištu govori: neodrživo, rizično). Takve firme bi postepeno okupirale sve veći dio portfelja, sve do neizbježnog kraha.

Drugo, postoje i mnogo bedastiji načini ulaganja od ulaganja u firme sa visokim ROE i niskim P/E. Generalno govoreći, ovo bi bio jedan od oblika GARP (growth at a reasonable price) strategije. Ali kreiranje top liste po formuli max (earnings yield * ROE) može biti samo početni korak u odabiru dobrog GARP portfelja. Nakon toga potrebno je napraviti dubinsku analizu svake potencijalne investicije. Neke smjernice: visoki ROE, što nam on govori? Visoki ROE može biti karakterističan za sektor (mnogi uslužni sektori nisu kapitalno intenzivni, pa na ono malo kapitala što upotrebljavaju generiraju visoki povrat). Zato treba gledati ROE u odnosu na peer grupu, a ne u odnosu na cijelo tržište. Firme koje imaju održivi (naglasak održivi, dakle gledati unazad nekoliko godina, a ne 1 godinu unazad) ROE viši u odnosu na druge firme iz istog sektora, kandidati su za odabir u užu selekciju. Nadalje, može li firma reinvestirati dobit i rasti ne smanjujući ROE? Ovo su dragulji, vrlo rijetki i vrijedni. Takve firme povećavaju intrinzičnu vrijednost geometrijskom progresijom. Njih treba imati u GARP portfelju. Međutim, najčešće se radi o poludragom kamenju u obliku firmi koje su dosegle plato poslovanja, vide da više ne mogu reinvestirati dobit bez smanjivanja ROE, te dijele dioničarima dobit u obliku dividendi. I one imaju održiv visok ROE, ali ne rastu. Ova dva tipa firmi, intrinzično vrlo različita, Greenblattova formula tretira na isti način.