Kuda ide Hrvatska?

Kapitalac

U ovom postu volio bih uputiti na nekoliko ekonomskih pokazatelja oko kojih se u slučaju Hrvatske često raspravlja. Riječ je o dugu opće države, zatim prihodima i rashodima državnog proračuna, nadalje bruto domaćem proizvodu i njegovim komponentama te u konačnici investicijama. Također volio bih dati i neke konkretne prijedloge reformi koje evidentno ne nudi ni jedna stranka pozicije ili opozicije.

Dug države konstantno raste. Iznimka nisu bile ni godine gospodarskog rasta. U godinama gospodarskog rasta država je trošila manje novca, što se vidi u prihodima i rashodima državnog proračuna, te živjela na krilima rastuće ekonomije. Kada kažem “država” mislim na sve ono što se financira iz državnog proračuna i o čemu se odlučuje političkim putem, a ne tržišno. Državna potrošnja pratila je u korak rastuću ekonomiju. Recesija, koja je nastupila zbog suočavanja s činjenicom kako je gospodarski rast bio baziran na kreditu, a ne na stvaranju nove, realne vrijednosti, donosi ubrzavanje rasta duga opće države koja se…

View original post još 1.338 riječi

Squeeze out (istiskivanje manjinskih dioničara)

Squeeze out je postupak istiskivanja manjinskih dioničara, najčešće praćen preoblikovanjem dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) i napuštanjem burze. U pravnim spisima je poznat pod pojmom “prijenos dionica manjinskih dioničara”, odnosno “prijenos dionica uz plaćanje otpremnine”.

Temeljem čl. 300. Zakona o trgovačkim društvima, squeeze out je moguć isključivo u slučaju kad većinski dioničar posjeduje dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala. U tom slučaju manjinski dioničari ne mogu odlučivati hoće li prihvatiti odluku većinskog dioničara, već će njihove dionice automatizmom biti pripisane na račun većinskog dioničara. Za razliku od većine članaka u Zakonu, ovaj ide na ruku većinskom vlasniku koji na ovaj način može preuzeti dionice malih dioničara bez njihovog dopuštenja, ali za uzvrat im treba isplatiti pravednu vrijednost dionica.

U praksi nastaje problem ako većinski vlasnik ponudi malim dioničarima za njihove dionice iznos koji oni smatraju nižim od realne vrijednosti njihovih dionica jer malim dioničarima u tom slučaju preostaje samo potraživanje svojih prava sudskim putem, odnosno obraćanje sudu u nadi da će sudski vještak o trošku malog ili malih dioničara odrediti pravednu vrijednost, što je najčešće dugotrajan i mukotrpan postupak, a nerijetko i bezuspješan.

Jer čl. 300.k Zakona o trgovačkim društvima kaže;

Sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine

Članak 300.k

“(1) Odluka o prijenosu dionica ne može se pobijati tužbom zbog toga što iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren. Ako iznos otpremnine nije primjeren, odredit će ga na zahtjev manjinskog dioničara sud iz članka 40. ovoga Zakona. Isto vrijedi i ako glavni dioničar ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to trebao učiniti, a tužba kojom se pobija donesena odluka nije podignuta ili se to ne učini u za to propisanom roku, ona bude povučena ili pravomoćno odbijena.”

Odnosno, da krenem ispočetka;

Prijenos dionica uz plaćanje otpremnine

Članak 300.f

(1) Glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu.

(2) Za utvrđenje ima li glavni dioničar dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnog kapitala društva primjenjuje se odredba članka 474. stavka 2. i 4. ovoga Zakona.

Otpremnina u novcu

Članak 300.g

(1) Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. Uprava društva mu mora pritom dati na uvid svu potrebnu dokumentaciju i pružiti potrebna obavještenja.

(2) Na iznos otpremnine obračunava se kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za dva postotna poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima. Time se ne isključuje odgovornost za eventualnu drugu štetu.

(3) Prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu glavni dioničar joj je dužan predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar.

U pravilu nakon obavljenog squeeze outa (neovisno da li je većinski vlasnik i platio malim dioničarima otpremninu za njihove dionice) vlasnik preoblikuje d.d. u d.o.o. i time ga izlistava s burze.

Većinski dioničar može skrivati svoju namjeru do trenutka kad mora pozvati dioničare na glavnu skupštinu, odnosno u pozivu na glavnu skupštinu navesti točke dnevnog reda, odnosno plan rada te navesti otkupninu koju je spreman isplatiti. Mali dioničar koji nije zadovoljan iznosom isplaćene otpremnine ima pravo tražiti od suda koji je imenovao vještaka za ispitivanje primjerenosti otpremnine da imenuje novog vještaka na trošak manjinskog dioničara koji će izvršiti reviziju te donijeti odluku. Ako nakon provedenog ispitivanja sud odluči da je isplaćena otpremnina manja od fer vrijednosti, većinski dioničar je dužan manjinskom dioničaru isplatiti razliku. Mali dioničar ima pravo podnijeti svoj zahtjev sudu (izvanparnični postupak) u roku 60 dana od dana objave prijenosa dionica manjinskih dioničara na račun većinskog dioničara u Narodnim novinama.

U Hrvatskoj su squeeze out odnosno istiskivanje manjinskih dioničara napravili većinski dioničari Kemoboje, Punta skale, Večernjeg lista, KIM, Plive, Zagrebačke pivovare, PIK Vrbovec, Jadrankomerca,..

Petrokemija d.d. (PTKM-R-A)

~

Petrokemija d.d. je osnovana 1965. godine, premda početak proizvodnje čađe, kao jedne od današnjih djelatnosti, datira od 1926. godine. Sjedište društva je u Kutini, Aleja Vukovar 4. Djelatnosti Petrokemije d.d. su: proizvodnja mineralnih gnojiva, proizvoda od bentonitnih glina, čađe te sekundarne proizvodnje.

~

Godišnje izvješće za 2011. godinu

• Ostvarena proizvodnja 1.253 i prodaja 1.195 tisuća tona gnojiva
• Ostvareni ukupni prihodi 2.969,6 milijuna kuna
• Ostvarena dobit Petrokemija d.d. 107,8 milijuna kuna
• Zaposleno Petrokemija d.d. 2.301, Grupa Petrokemija 2.312 radnika

Izvor: financijsko izvješće Petrokemija d.d.

Nakon ostvarenog gubitka od 403,8 milijuna kuna u 2009. i 2010. godini, Petrokemija je u 2011. godini ostvarila dobit u iznosu 107,8 milijuna kuna.

Izvor: mojedionice.com

Fundamentalni pokazatelji su dobri, neusporedivo bolji nego prošlih godina.

S obzirom da je po preliminarnom obračunu u prvih 11 mjeseci 2011. godine Petrokemija ostvarila dobit 129 milijuna kuna, proizlazi da je u prosincu napravila gubitak 21 milijun kuna.

Jučer je održana sjednica Nadzornog odbora Petrokemije d.d. na kojoj je, između ostaloga, usvojen Plan poslovanja za 2012. godinu, a razmatrana je i tekuća poslovna problematika. Nakon dvije godine poslovanja s gubitkom, Petrokemija d.d. Kutina objavljuje da je, prema preliminarnom obračunu u prvih jedanaest mjeseci 2011. godine ostvarila dobit na razini od 129 milijuna kuna. Ovaj rezultat je privremen i nerevidiran, a propisana godišnja financijska izvješća biti će objavljena u zakonom propisanom roku.
Uprava Petrokemije d.d. ocjenjuje, da će sljedeća, 2012. godina biti ponovo vrlo izazovna zbog visoke cijene plina u Europi, a samim time i u Hrvatskoj, globalne nestabilnosti potražnje i cijena mineralnih gnojiva te negativnih učinaka europske financijske, dužničke i krize eura na realni gospodarski sektor, posebno poljoprivredu.
Petrokemija d.d. objavljuje da će krajem prosinca ove i u prvim danima 2012. godine postupno zaustavljati proizvodna postrojenja i krenuti u redovni planirani godišnji remont. Obzirom da je riječ o planiranom jednomjesečnom remontu, u tekućem razdoblju osigurane su dovoljne količine prijelaznih zaliha mineralnih gnojiva, kako bi se zadovoljila predviđena potražnja na domaćem i inozemnom tržištu.

Izvor: Petrokemija d.d.

Petrokemija 5y Price

Yara 3m Price

Petrokemija P/S 0,23, P/B 0,89, P/E 6,39. 3 milijarde kn prihoda, 107,8 milijuna kuna dobiti, 2300 zaposlenih.

Yara P/S 1,1, P/B 1,8, P/E 6,8. 80 milijardi kn prihoda, 12,3 milijarde kuna dobiti, 7200 zaposlenih. Na poslovanje Yare je negativno utjecalo zatvaranje postrojenja u Libiji, čije pokretanje je najavljeno u 1Q 2012. godine.

Utjecaj ulaska u EU na poslovanje Petrokemije

Približavanjem trenutka ulaska Hrvatske u EU mnogi se pitaju “kako će poslovati naše tvrtke kad uđemo u EU, seljaci su već najavili da će propasti jer neće biti konkurentni.”.

Naime, ukidanjem carine 2000. godine Petrokemija se našla “u EU”. Kako će se ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na poslovanje poljoprivrednika i prodaju gnojiva u Hrvatskoj, pokazat će vrijeme.

Plin - sukob INA - PTKM (2001.)

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

Izvor: Vjesnik.hr, Srijeda, 24. siječnja 2001.

Liberalizacija tržišta plina (2011.)

Komentatori često najavljuju trenutak liberalizacije tržišta plina kao ključan trenutak za budućnost Petrokemije. Tržište plina je liberalizirano 2011. godine. E.ON Ruhrgas već nudi plin povlaštenim kupcima preko Prvog plinarskog društva iz Vukovara i Gradske plinare Zagreb-Opskrba. To je, po mom mišljenju, dobar znak jer govori da E.ON Ruhrgas već sad može ponuditi bolje uvjete distributerima od tvrtke Prirodni plin d.o.o. Tehnički preduvjeti za liberalizaciju tržišta plina su ostvareni početkom 2011. godine kad je spojen 300 km dug plinovod s Mađarskom kroz koji se godišnje može transportirati 6,5 milijardi m3 plina. Petrokemija je mogla ugovoriti nabavu plina s E.ON-om, ali su izabrali dosadašnjeg dobavljača (INU, odnosno tvrtku Prirodni plin d.o.o.). Ugovor je potpisan u prosincu 2011. i vrijedi do 31.12.2013., a cijena plina je poslovna tajna. Ipak, naznake da li je ugovor o nabavi plina povoljan za Petrokemiju bi se mogle vidjeti već u financijskom izvješću za 1Q 2012.

Petrokemija nabavlja plin na domaćem tržištu po tvz “ruskoj formuli” koja uključuje visoku cijenu troška transporta (TC) plina iz Rusije što na prvi pogled nema smisla jer tvrtka Prirodni plin d.o.o. ne nabavlja plin iz Rusije već od talijanske tvrtke ENI, s kojom ima potpisan ugovor. Mislim da bi s potpunom liberalizacijom tržišta i cijena plina odnosno ulaskom više “velikih igrača” na naše tržište moglo doći do pozitivnih promjena po tom pitanju. Ali ta tema je poprilično opširna pa izbjegavam detaljnije obrazlaganje navedenih tvrdnji. Ukratko, osim što je trošak transporta plina do hrvatske granice nedvojbeno visok, cijena po kojoj Prirodni plin d.o.o. kupuje plin od svojih dobavljača odnosno plaća trošak transporta ovisi i o tome da li su s inozemnim partnerima potpisali fleksibilan ugovor koji dopušta nabavu velikih dnevnih količina u zimskom razdoblju ili su ugovorom zakupljeni transportni kapaciteti na godišnjoj razini temeljeni na maksimalnim dnevnim isporukama, neovisno da li se radi o ljetnim mjesecima kad su potrebe za plinom mnogo manje, ili zimskom periodu.

Kao izuzetno važan događaj za poslovanje Petrokemije vidim otvaranje interkonekcijskog voda s Mađarskom. Usprkos kratkotrajnim prekidima isporuke plina i u 2012. godini taj događaj nedvojbeno predstavlja bitan napredak u povećanju sigurnosti opskrbe plinom te ostavlja nadu da ubuduće neće dolaziti do prekida isporuke plina ni pri vršnim opterećenjima. Jer prekid u isporuci plina znači i prekid proizvodnje.

Russian Natural Gas Monthly Price

Urea Monthly Price

Izvor: Indexmundi.com commodity prices

Petrokemija je u 4Q 2011 ostvarila gubitak 6,6 milijuna kuna, a to su obrazložili porastom cijene plina i padom cijene gnojiva. Rast cijene plina se nastavio i u ovoj godini, ali se okrenuo trend kretanja cijene gnojiva. U posljednjih 12 mjeseci cijena prirodnog plina s ruskog tržišta je porasla za 34%, a cijena UREA gnojiva f.o.b. Black Sea (primarily Yuzhnyy) pala za 1.54%. U posljednjih mjesec dana (Feb ’12) cijena plina s ruskog tržišta je porasla 1.82%, a cijena UREA gnojiva je porasla za 4.13%.

Petrokemija d.d. je u 1Q 2011 ostvarila dobit 39,5 milijuna kuna, NPM 5,8%.

Kao odraz kretanja na svjetskom tržištu energenata prisutan je rast cijene plina. Ova najvažnija sirovina nabavlja se na domaćem tržištu prema tzv „ruskoj formuli“. Ocjenjuje se da će u prvom polugodištu 2012. godine cijena plina doseći maksimum, ukoliko ne dođe do novih kriznih poremećaja u kretanju cijene lož ulja na svjetskom tržištu i rasta tečaja USD.
Zbog tržišnih razloga dio postrojenja je zaustavljen u drugoj polovici 2009.g. i s tim problemom se ušlo i u 2012.g. Kriza izazvana neskladom ulazno-izlaznih cijena na tržištu čađe još uvijek je prisutna. Otvorenost Petrokemije d.d. kretanjima na svjetskom tržištu otvara značajne rizike mogućih cjenovnih i financijskih oscilacija u 2012. godini.
Uz vlastita obrtna sredstva, kratkoročne kredite banaka i dugoročne kredite HBOR-a, Petrokemija je izvor financiranja obrtnih sredstava jednim dijelom osigurala i izdavanjem komercijalnih zapisa na Zagrebačkoj burzi, putem Privredne banke Zagreb kao agenta i dilera programa.
Na buduće kretanje financijskog rezultata Petrokemije d.d. utjecati će brojni čimbenici. Osim cijene plina, koja se definira na domaćem tržištu, većina budućih rizika dolazi iz međunarodnog okruženja, a pretežito kroz:
1. Promjene cijena osnovnih sirovina na svjetskom tržištu (MAP, DAP, fosfat, kalijev klorid, sumpor),
2. Promjene razine potražnje i prodajnih cijena mineralnih gnojiva,
3. Kretanje cijena energenata – plina i lož ulja,
4. Kretanje cijena osnovnih poljoprivrednih kultura,
5. Tečaj USD i EUR-a prema domaćoj valuti,
6. Troškove financiranja i međuvalutarne odnose.

~

Zaključak

Nemam kristalnu kuglu, a branša je volatilna. Može se dogoditi radikalan zaokret u manje od mjesec dana, kao što smo mogli vidjeti na primjeru dobiti za 2011. godinu. Na dan objave financijskog izvješća forumom su se širile procjene dobiti za 2011. koje su se kretale od 140 milijuna do 180 milijuna kuna, utemeljene na dobiti od 129 milijuna u prvih 11 mjeseci. U prosincu 2011. Petrokemija je ostvarila gubitak od 21 milijun kuna, odnosno dobit od 107,8 milijuna kuna u 2011. godini. Ipak, na temelju indicija očekujem -25/+10 milijuna kuna gubitka odnosno dobiti u 1Q 2012. godine. U 1Q 2011. Petrokemija je ostvarila dobit 39,4 milijuna kuna. Svoju procjenu temeljim na visokoj cijeni plina, globalnoj nestabilnosti zbog financijske krize, porastu poreza i padu poticaja što rezultira padom raspoloživog dohotka (i Yara bilježi pad prodaje gnojiva). Remont je i ove godine obavljen u nepovoljnom razdoblju – siječnju, uz to treba navesti i nepovoljne vremenske uvjete koji su izazvali kratkotrajne prekide proizvodnje.

~

Napomena: Autor posjeduje dionice Petrokemije i ovaj tekst nije preporuka za kupnju ili prodaju.

Trader Psychology [eng]

Discipline

One of the key factors mentioned by almost every good trader is discipline. Discipline, as you might imagine, takes a variety of forms. For beginning traders, one of the toughest challenges is to keep trades small. Believe it or not, more than a few top traders don’t allow any one position to account for more than 1% of their total portfolio. Linda Bradford Raschke, one of the traders featured in The New Market Wizards, attributes much of her success to managing risk in this way. As a result, her average trade, at the time the interview, had a profit of only $450. At the same time, her average loss was only $200. Keeping her position small didn’t impede her profit though. By remaining disciplined, she earned over $500,000 trading that year.

Limiting Your Losses

Another aspect of trading that involves discipline is limiting your losses. Here, there isn’t a magic formula that works for everyone. Instead, you have to determine your own threshold for pain. Whatever you decide, stick to it. One of the biggest mistakes people make is to take a position with the intention that it be a short-term trade. Then, when the position goes against them, they make a seamless and unprofitable transition from trader to long-term investor. More than a few people have gone broke waiting for the trend to reverse so they could get out at break-even. If you are going to trade, you have to be willing to accept losses–and keep them limited!

Another mistake novice traders make is getting out of profitable positions too quickly. if the position is going well, it isn’t healthy to worry about giving it all back. If that’s a concern, you might want to liquidate part of the position or use options to lock in your profit. Then, let the rest of it ride. Mark Ritchie, one of the founders of CRT, an extraordinarily profitable Chicago-based trading company, once kept a trade on for 4 years because it kept working for him. Not every trader has that kind of patience. And not every trader makes as much money as Mark Ritchie.

It isn’t uncommon for people to view trading as a fast-paced, exciting endeavor. Fast-paced? Absolutely. Exciting? Now that’s a matter of opinion.

The Importance of Remaining Even-Tempered

More than a few traders interviewed in The New Market Wizards emphasize the importance of remaining unemotional and even-tempered. To these people, trading is a game of strategy that has nothing to do with emotion. Emotion, for these traders, would only cloud their judgment.

In the book, Charles Faulkner, a Neuro-Linguistic Programming trainer talks about one trader who was extremely emotional. Although Faulker was able to show him how to be less emotional and more detached, it became quickly apparent didn’t enjoy being emotionally unattached. He found it boring. Unfortunately, emotion involvement in trading comes at a high price. Before too long, that trader went broke. The morale of the story is simple: If you insist on being emotionally attached to your trading, be prepared to be physically detached from your money.

Acceptance and Responsibility

One of the most interesting interviews in the book was with Robert Krausz, a member of the British Hypnotist Examiners Council who specializes in working with traders. According to Krausz, one of the biggest mistakes traders can make is to agonize over mistakes. To beat yourself up for something you wish you hadn’t done is truly counterproductive in the long run. Accept what happens, learn from it and move on.

For the same reason, it’s absolutely crucial to take responsibility for your trades and your mistakes. If you listen to someone else’s advice, remember that you, and you alone, are responsible if you act on the advice.

Another Way to View Losses

Perhaps the most striking example of emotional distance in trading mentioned in Schwager’s book was attributed to Peter Steidlmayer who reacts to positions that go against thinking to himself, “Hmmm, look at that.” If only we could all be that calm!

Of all the emotions we could possibly experience, fear and greed are possibly the two most damaging.

Fear

Of all the emotions that can negatively impact your trading, fear may be the worst. According to many of the traders interviewed in The New Market Wizards, trading with scared money is an absolute recipe for disaster. If you live with the constant fear that the position will go against you, you are committing a cardinal sin of trading. Before long, fear will paralyze your every move. Trading opportunities will be lost and losses will mount. To help deal with your fear, keep in mind what fear is:

Confidence

The flip side of fear is confidence. This is a quality that all great traders have in abundance. Great traders don’t worry about their positions or dwell on short-term losses because they know they will win over the long term. They don’t just think they’ll win. And they don’t just believe they’ll win. They KNOW they’ll win. As Linda Bradford Raschke put it, “It never bothered me to lose, because I always knew that I would make it right back.” That’s what it takes.

To Talk or Not to Talk

For many traders, sharing opinions and taking a particular stance only magnifies the stress. As a result, they begin to fear being wrong as much as they fear losing money. Although it may be one of the hardest lessons to learn, the ability to change your opinion without changing your opinion of yourself is an especially valuable skill to acquire. If that’s too hard to do, the alternative may prove much easier: Don’t talk about your trades.

Greed

Greed is a particularly ugly word in trading because it is the root cause of more than a few problems. It’s greed that often leads traders to take on positions that are too large or too risky. It’s greed that causes people to watch once profitable positions get wiped out because they never locked in profits and instead watched the market take it all back.

Part of the remedy for greed is to have, and stick to, a trading plan. If you faithfully set and adjust stop points, you can automate your trading to take the emotion out of the game. For example, let’s say you are long the 50 calls in a stock that rises more rapidly than you ever expected. With the stock at $77, the dilemma is fairly obvious. If you sell the calls, you lock in the profit but you eliminate any additional upside potential. Rather than sell the calls, you might buy an equal number of 75 puts. The $25 profit per call that you just locked in will more than offset the cost of the puts. At the same time, you’ve left yourself open to additional upside profit.

Gradual Entry and Exit

Another strategy successful traders use is to gradually get in and out of positions. In other words, rather than putting on a large trade all at once, buy a few contracts and see how the position behaves. When it’s time to get out, you can use the same strategy. Psychologically, the problem people have implementing this strategy is that it takes away the “right” and “wrong” of the decision making process. It’s impossible to be completely right or completely wrong using this strategy because, by definition, some of the trades will be put on at a better price than others.

Awareness & Instincts

For floor traders especially, instincts often play a crucial role in trading. To truly appreciate this, just close your eyes and imagine making trades in a fast market with dozens if not hundreds of people screaming around you. In this environment, it becomes absolutely essential to maintain a high level of awareness about everything going on around you. Then, to have the confidence to pull the trigger when necessary, you have to trust your instincts. It’s absolutely amazing to see how some floor traders, even in a busy market, know exactly who is making what trades. For these traders, expanded awareness is often a necessary prerequisite to fully developing and trusting their instincts.

The same is true for off-the-floor traders as well. Watching how markets behave and developing a feel for the price fluctuations is truly time well spent. Unfortunately, in this era of technology, people have become so removed from their natural instincts that many are no longer in touch with their intuition. This is unfortunate because intuition functions as a wonderful inner guidance system for those who know how to use it.

One trader interviewed by Jack Schwager in The New Market Wizards relies so heavily on his intuition that he didn’t want his name in the book for fear his clients would be uncomfortable with his strategy and move their money elsewhere. Speaking anonymously, he described in detail how he establishes a rhythm and “gets in sync” with the markets. In this way, he has learned to distinguish between what he “wants to happen” and what he “knows will happen.” In his opinion, the intuition knows what will happen. With this knowing, the ideal trade is effortless. If it doesn’t feel right, he doesn’t do it.

When he doesn’t feel in sync with the markets, this trader will virtual trade until he feels back in rhythm. But even here, he keeps his ego and emotion out of it. His definition of out of sync is completely quantifiable. Being wrong three times in a row is out of sync. Three mistakes and it’s back to the virtual trading. Now there’s a strategy almost everyone can benefit from.

J. Galinec: Sjetimo se 1996.!

*ulomak iz kolumne Josipa Galineca, vlasnika TO-ONE, objavljene u “Investitoru”, financijskom magazinu poslovnog dnevnika, br. 3. (studeni 2006).

Pravi dobitnici višemjesečnog nadmetanja za dionice Plive su, sudeći po iznimno visokom postotku prihvata Barrove ponude za preuzimanje, sada već bivši dioničari. Dok Barr i te kako treba zasukati rukave i (svojim dioničarima) opravdati plaćenu cijenu, bivšim dioničarima Plive ostaje samo slatka briga: kako reinvestirati novac? Može li se na hrvatskom tržištu naći nova dobra investicija? Premda je prvi val (kada je dionice kupovao Actavis) već prilično podigao cijene dionica, očekivanja su i dalje visoka. Iako se, kada je riječ o kapitalu koji će se vratiti na domaće dioničko tržište završetkom preuzimanja, prije radi o stotinama milijuna kuna nego o milijardama, za hrvatsko tržište ni taj drugi, manji val neće biti beznačajan. Naprotiv…

Preuzimanjem Plive i hrvatsko tržište zatvara svoje prvo (poslijeratno) poglavlje, svojih prvih 10 ozbiljnijih godina. Naime, 1996. godine, prije točno deset godina, uvrštenje dionica Plive na Zagrebačku i Londonsku burzu zapravo je započelo ozbiljnije uređeno trgovanje dionicama u Hrvatskoj. Kao i sada, na odlasku s burzovne pozornice, Pliva je i 1996. dala velik impuls rastu cijena (svih) dionica. Uspješan plasman dionica u Londonu tada je potaknuo veliku burzovnu euforiju. Nakon razdoblja koje su obilježili “lanci sreće” i “financijski inženjering”, burza je bila, činilo se, siguran način kako brzo zaraditi velik novac. Dobro se prisjetiti da je dionica Podravke najvišu cijenu iz 1996. nadmašila tek deset godina kasnije, 2006. godine. I kupci dionica Istraturista s kraja 1996. trebali su čekati punih 10 godina da se dionica vrati na istu razinu. Znate li da najviša zaključna cijena dionica Kraša iz 1996. godine još nije nadmašena? Uspjeh Plive u to je vrijeme na tržištu izazvao iracionalan optimizam na krilima kojeg su sve vodeće dionice postale izgledni kandidati za kotaciju Londonske burze, sposobne ponoviti Plivin uspjeh. No, dogodilo se upravo suprotno. Burzovni “balon” brzo se ispuhao, a cijene većine dionica u narednih godinu-dvije pale su do najnižih ikad zabilježenih razina. U rasprodaji 1999. godine mnoge dionice nisu uspijevale naći kupce ni za desetinu cijene koju su postizale samo tri godine ranije. Danas je lako rezimirati: burzovnom uspjehu Plive približila se samo dionica Zagrebačke banke. Sve ostale domaće dionice i dalje su, što se burze tiče, u manjoj ili većoj mjeri – tek potencijalno dobre, ali uglavnom nedorečene investicijske priče.

Aktualna dionička euforija ima sličnosti s euforijom otprije deset godina koje se današnji investitori, “neki novi klinci”, uglavnom i ne sjećaju. Vrijeme je i kod onih starijih zaliječilo bolna iskustva i gubitke. Tako danas ponovo, kao i prije deset godina, cijene diktiraju glasine i iracionalna očekivanja. Poslovanje i fundamentalna vrijednost ustuknuli su pred bajkovitim “perspektivama” koje gotovo sve dionice iz pepeljuga u tili čas pretvaraju u princeze…

Book value

Nizak omjer cijene dionice i knjigovodstvene vrijednosti po dionici ne ukazuje nužno na podcijenjenu dionicu. 

Primjer:

a) Nedugo nakon što je Microsoft na tržište plasirao Windows OS cijena dionice je vrtoglavo porasla na vrijednost od $100, a u tom trenutku je knjigovodstvena vrijednost iznosila tek $6.5 po dionici.

Microsoft stvara dobit iz nematerijalne imovine, odnosno svojim prihodima i profitom opravda visok omjer cijene dionice i knjigovodstvene vrijednosti.

b) Dionica kompanije Tucson Electric Power se u jednom trenutku prodavala za $5, a knjigovodstvena vrijednost po dionici je iznosila više od $20. Razlog tome je vrlo jednostavan, u gradnju i opremanje postrojenja je uloženo vrlo mnogo kapitala, a ta postrojenja nisu donosila profit sukladno očekivanju, također su i fiksni troškovi (održavanje postrojenja bez obzira na prihod) bili visoki. U skladu s tim dioničari nisu bili spremni platiti niti vrijednost koja je uložena u tu kompaniju, što je i logično jer nikom ne trebaju postrojenja za proizvodnju el. energije koja ne donose dobit. Čak i u slučaju likvidacije tog dioničkog društva vrlo je mala vjerojatnost da bi se ta postrojenja uspjela prodati za vrijednost koja je uložena u njih. Ukratko, uprava te kompanije (zbog raznih razloga) usprkos ulaganju mnogo kapitala u poslovni projekt ne uspijeva ostvariti očekivanu dobit te u skladu s tim dioničari nisu spremni platiti mnogo za tu dionicu.

Knjigovodstvena vrijednost (book value) je potpuno nebitan podatak za potencijalnog dioničara osim ako očekuje da će društvo otići u likvidaciju, a imovina biti rasprodana po poštenoj cijeni i novac podijeljen dioničarima.

Great Depression (of 1920.)

Oni koji su čitali moj stari blog znaju da sam pobornik neoliberalne ekonomske doktrine, laissez faire-a. Neki od tadašnjih komentatora bi sad uzviknuli “eto, jeb*** kapitalist, skrio se u rupu kad je shvatio da je njegova neoliberalna ideja uzrokovala krizu, sad kad su siromašni građani otplatili promašaje bogatih kapitalističkih banaka, polako se vraćaju ideolozi slobodnog tržišta i opet propagiraju svoju ideologiju!”.

Ne. Čak se ne slažem da su porezni obveznici otplatili dugove bogatih kapitalista, to su (bili) dugovi siromašnih poreznih obveznika koji su uzeli kredit iako ga nisu mogli vraćati. A kredit su uzeli jer su vjerovali da će rasti cijena njihove nekretnine. I tu pogrešku skupo platili. Istina, propale bi i neke banke, one koje su zaslužile propasti jer su dale takve kredite.

Ali to nije tema današnjeg članka, a kako su mi komentari ionako poduži pokušat ću se zadržati na onom o čemu sam planirao pisati, modelima rješenja financijske krize. A model koji propagiram ne uključuje spašavanje. Pisat ću o velikoj depresiji 1920. godine, za vrijeme vladavine predsjednika Warrena G. Hardinga. Naime, usprkos mnogim kritikama na račun spomenutog predsjednika (navodno je bio nepismen i očajan govornik), povijest nam pokazuje da je upravo on riješio veliku depresiju nakon I. svjetskog rata. A riješio je tako da – nije napravio ništa. Obama je “ubacio” u tržište 787 milijardi dolara. Harding je, s druge strane, rekao “bit će vam loše, morat ćete štedjeti, a mnogi će izgubiti posao. Ipak, nećemo ubacivati u tržište novac poreznih obveznika i tako potaknuti otvaranje neprofitabilnih radnih mjesta jer je to bačen novac, niti potaknuti ljude da kupuju ono što im ne treba i što ne mogu platiti. Upravo ti gubici koji su rezultat utrošenog rada i novca za neprofitabilne poslove su nas i doveli do krize. Radna mjesta koja se ne mogu isplatiti bez pomoći države se neće ni otvoriti, ljudi neće imati ono što ne mogu sami platiti. Bit će nam teško, problem se neće riješiti u godinu dana jer to nije moguće, ne može se iz krize čudesnim štapićem stvoriti prosperitet. A bilo bi kontraproduktivno izvoditi pokuse s upitnim ishodom u ovako teškoj situaciji.”. Nezaposlenost u US je porasla s 4% na 12%. Japan, koji je u to vrijeme bio u sličnoj situaciji, je napravio potpuno drukčije. U Japanu su odlučili dati novac i tako pomoći svojim bankama da prežive, a banke su pomagale firmama. U prvom trenutku to izgleda kao najbolje, odnosno jedino rješenje, spasili su radna mjesta. Ali samo naizgled jer se neprofitabilna radna mjesta ne mogu spasiti. Japan je upao u stagnaciju te doživio fijasko 1927. godine koji je rezultirao propašću većine velikih banaka. A gospodarstvo US, s druge strane, je napravilo radikalan zaokret još 1921.-1922. godine.

Ako firma ne posluje profitabilno, bolje je zatvoriti odmah nego ubacivati novac jer tako radiš dvostruku pogrešku. Taj novac koji si ubacio u neprofitabilnu firmu je bačen novac, time si samo napravio štetu, a više nemaš novca s kojim bi tu štetu mogao popraviti.

Volim primjere, mnogi mi to zamjeraju, ali jbga. Za primjer imamo vlasnika restorana koji ne posluje najbolje i prijeti mu zatvaranje. Vlada da poticaj velikoj građevinskoj firmi da na obližnjoj parceli izgradi stadion. Odjednom u njegov restoran dolazi hrpa bauštelaca, mnogo više no što može poslužiti. Pa digne kredit i proširi posao, zaposli još konobara, kuhara i pomoćnog osoblja. Naizgled sve super, uredno vraća kredit, Vlada je sretna jer je pala nezaposlenost, sretni su i bauštelci, sretan je i vlasnik restorana i njegovi radnici.

Ali to je jedna velika LAŽ. Vlada ne stvara novu vrijednost. Proračun se puni prihodima od potrošnje građana (pdv-a), onih koji su stvorili novu vrijednost pa je zato mogu trošiti. Stadion je neupitno neprofitabilan, ali je od “višeg interesa za društvo” te su ujedno otvorena radna mjesta. Ali, stadion će se izgraditi, bauštelci će otići, a vlasnik restorana će ostati s kreditom i konobarima koji nemaju što raditi. I što onda? Da li mu država treba dati poticaj jer će bez pomoći države propasti, s obzirom da mu je posao neprofitabilan?

Treba li ga država “spasiti” zato jer tako spašava i banku koja mu je dala kredit?

Ili treba izgraditi još jedan stadion?

Naravno da ne. Ni prvi stadion nije trebao biti izgrađen, restoran je trebao propasti, a konobari nisu ni trebali biti zaposleni jer rade jalov posao. Spašavanje neprofitabilnih poslova je produžavanje agonije i nanošenje štete društvu.

~

We need a rigid and yet sane economy, combined with fiscal justice, and it must be attended by individual prudence and thrift, which are so essential to this trying hour and reassuring for the future.

The normal balances have been impaired, the channels of distribution have been clogged, the relations of labour and management have been strained.  We must seek the readjustment with care and courage.  Our people must give and take.  Prices must reflect the receding fever of war activities.  Perhaps we never shall know the old levels of wages again, because war invariably readjusts compensations, and the necessaries of life will show their inseparable relationship, but we must strive for normalcy to reach stability.

All the penalties will not be light, nor evenly distributed.  There is no way of making them so.  There is no instant step from disorder to order.  We must face a condition of grim reality, charge off our losses and start afresh.  It is the oldest lesson of civilization.  I would like government to do all it can to mitigate; then, in understanding, in mutuality of interest, in concern for the common good, our tasks will be solved.  No altered system will work a miracle.  Any wild experiment will only add to the confusion.  Our best assurance lies in efficient administration of our proven system.

Strong buy (by Presvetli)

Ovim komentarom započinjem s prebacivanjem komentara s mog starog bloga, cartmann.com, kojeg sam ugasio početkom 2009. Odnosno, da budem iskren, zaboravio sam produžiti domenu pa je zakupio neki ljubitelj Boston Celticsa.

Svakako, većina komentara koje sam napisao tijekom 2005. do 2009. su zastarjeli i nema ih potrebe prebacivati, ali neke ću izdvojiti jer smatram da bi mogli poslužiti kao primjer i u budućnosti. Prvi komentar je ustvari kopija – kopije. Komentari koje je Presvetli napisao na forumu mojnovac.net.

~

Pravila

– Maksimalni margin do 50% u jednom stocku
– Nikada izloženost u potpuni margin u jednoj dionici
– Prodati kod gubitka od 7%. Gubitak se događa svakome, ograniči ga.
– Drži dionicu dok raste.
– Ako je postignut profit, prodaj nakon pada od 20% (vodi računa o pravilu gubitka od 7%)
– Ne dozvoli si da te obuzme dosada i natjera na trgovanje
– Ulaži tamo gdje si u stanju kontrolirati razvoj događaja
– Nikada ne daytrejdaj dionicu s kojom ne bi želio ostati blokiran
– Ako ne razumiješ što se događa, ne upuštaj se
– Nadi, kao ni beznađu nema mjesta na marketu
– Razlozi i analize tržišta predstavljaju bit, ne emocije
– Profitiraj kad drugi pretjeraju ili kod korekcija izazvanih emocijama
– Slušaj savjete i kritike (uključivo vlastite)
– Ne budi suviše samouvjeren
– Dionica nije bitna. Bitno je stvoriti novac bilo kojom dionicom, i nije bitno zaraditi novac istom dionicom kojom si ga i izgubio
– Izgubiš li novac na dionici koja raste, nauči nešto iz toga. Osjećaj ljutnje zbog prodaje ne pomaže donošenju odluka
– Odmori nakon serije gubitaka
– Odmori nakon serije dobitaka
– Primjenjuj ova pravila

Ovo su pravila koja se nalaze već godinama na zidu ispred mene. S vremena, na vrijeme bacim pogled na ono što piše, i zadovoljno primjetim, da sam uglavnom dobar đak. Naletio sam na njih na nekom boardu i preveo si.
Pisana su prije svega za trejdere, i možda bih učinio bolje da utvrdim neka druga, jer u krajnjoj liniji, po svojoj psihološkoj vokaciji, nisam trejder, već holder. No, zasad je to u praksi trejding, bolje reći swing trejdnig.

Smjernice oko izloženosti sam i sam apsolvirao na vlastitoj koži, tako da je to odavno naučeno.
Pravilo o 20% ne primjenjujem doslovno, jer dionice u koje ulazim rijetko imaju takvu volatilnost. Shodno tome, i pravilo o 7% ponekad produžujem i preko 10%, ali samo ako je očito da je pad pri svome kraju. Dosta vremena mi je trebalo da naučim disciplinirati dosadu i greške koje iz nje proizlaze. Mogu reći da sam u prošlosti, najviše propusta imao upravo radi toga.
Volatilnost, likvidnost i same okolnosti oko svake dionice su stvari koje u startu odradim usput. S vremenom, to postaje rutina. Osjetim li da mi dionica zbog nečega ne “leži”, idem dalje. Daytrejding ionako odradim tek nekoliko puta u godini.
E sad dolazi stvar kod koje imam problem – NADA. Ne uspijevam dovoljno dobro psihološki u sebi obraditi tu situaciju, da mogu distancirati svoja očekivanja od nadanja da će se ono ostvariti. Gotovo svaka moja greška počiva na prisutnosti tog faktora. Makar kad je i malo prisutna, čini štete.

Ostalo su stvari koje sjedaju s vremenom, i držim veoma bitnim pravilo, s vremena na vrijeme, otići u cash, i dati prostora drugim stvarima u životu.

~

Primera division vs HNL

Dionica koja raste je nezavršena priča, i nju još pričaš.
Trejdanje u USA i ono što bi se moglo nazvati trejdanjem u Hrvatskoj, nisu baš iste stvari. Ovo preko bare je u bitnoj mjeri mentalno više iscrpljujuće, jer traži svaki puta pomnu analizu, intenzivno praćenje razvoja i strogu disciplinu.
Baš zato uvijek spominjem da je ovo što mi imamo u regiji peta liga investiranja, a da je USA market pravi Championship, gdje se greške ne peglaju lako kao ovdje. Srećom po nas, ova naša peta liga nosi daleko veće zarade, ali to je tako, jednokratna povijesna prilika.

Nije teško zaključiti zašto se dići od comp-a nakon serije gubitaka, ali i serija dobitaka može biti ništa manje pogubna. Ono što sve nas u ovom poslu dobrim dijelom tjera je onaj poznati dobar osjećaj kad dionica počne zarađivati novac, budućnost tako dobro izgleda, i osjećaj pobjede nad Mr. Marketom nas napucava adrenalinom. Nitko nije imun na to. Tako priroda potiče i hrani našu motivaciju. Ono što investitore razlikuje, je svijest i sposobnost da unatoč tome održe disciplinu, jer iza zavoja možda leži deblo na cesti.

Nakon što projuriš nekoliko opasnih zavoja velikom brzinom, napucan si adrenalinom, tvoj osjećaj sigurnosti i samopouzdanja je sigurno viši, nego li inače, a moć procjene rizika smanjena. Na odličnom si putu da napraviš ili posao stoljeća, ili opališ značajan gubitak. Šanse za prvo su i dalje veoma male, dok se drugo čini izvjesnije.
Ne vidim bolji način od odmora, barem dva-tri dana. Za to vrijeme, smanjiti će se napetost, i sam ćeš se iznenaditi koliko se procjene rizika naglo mijenjaju čim se ponovo ustabile.
Drugi način, da održiš dobru seriju je napraviti manji gubitak. Ne namjerno, ali prihvatiti nakon dulje i jake serije, da u nekoj situaciji dionica ide krivo, i zatvoriti s nekim mizernim minusom. Ovo u bitnome vraća koncentraciju, ali dodatno troši mentalne resurse, pa ako baš nisi i inače iscrpljen, na taj način moguće je nastaviti trejdati bez odmora malo dulje nego bi to bilo uobičajeno. Za nekoga takva serija znači tjedan dana, za nekoga mjesec, za nekoga i malo više. Koliko to traje je individualno, i zavisi od unutarnjih rezervi. Svatko treba sam kod sebe iznaći sposobnost prepoznavanja trenutka kada stvari počinju izlaziti iz zadanih okvira i reći sebi dosta.
Ovo je posebno problematično za daytrejdere koji teško mentalno stradavaju svaki dan i te situacije prolaze svakodnevno. Mnogi ne budu svjesni da tokom dana treba napraviti barem jednu pauzu od pola sata, i tako često gube novac. Općenito, klonite se toga, osim ako vam je do jednokratne zabave.

Rekao bih ovako. Imamo generalno tri situacije, dionica ide up, down, ili je flat. Svaka od njih djeluje na nas na neki način. UP nam dodaje adrenalin, down nam troši živce i želučanu kiselinu, dok flat umara i trgovanje čini dosadnim.
Imamo li k tome, više otvorenih pozicija, jasno je da se s pozicije koncentracije i kontrole rizika nalazimo u čistom shizofrenom ambijentu.
Kako investitor nije stroj, mora nužno voditi računa o vlastitoj mentalnoj higijeni, kako ga događanje u pozicijama ne bi u nekom trenutku natjeralo na impulsivno postupanje i ugrozilo zaradu.

~

Bankruptcy

U USA trejdam već devet godina, i tri puta sam bankrotirao, nešto od toga sam već i opisao na forumu.
Dok je prvi puta danak plaćen po više točaka iz Pravila, ali je u suštini bila riječ o neiskustvu, kasnije kao već nešto iskusniji, dva puta sam gubio prekršivši dvije bitne stvari iz pravila.

Prva je izloženost po marginu, jer sam u oba slučaja bio izložen u marginu samo s jednom dionicom (heh, danas dok ovo pišem, zvuči mi nevjerojatno kako sam mogao učiniti nešto tako glupo).

Kod druge, radi se upravo o neprimjeni pravila o odmoru nakon serije dobitaka.
Oba su slučaja praktički identična. Imao sam fantastične serije u kojima sam u roku mjesec dana utrostručio iznose na računu i nakon toga se jednog dana našao pred ekranom, gledam u cifre, i nešto mi ne štima. Razum ne prihvaća ono što oči vide. Ali razuma, ako ćemo pravo, već davno nije bilo.
Teško ti mogu opisati osjećaj koji prolaziš dok moraš prihvatiti da je sve otišlo u vjetar, nestalo, pafff…k’o da te netko suočio s intercityem u punoj brzini.
Već mi se počelo po glavi motati da sam žrtva urote, da nije moguće tako “ubosti” u drek samo tako, da mi je netko ili nešto smjestio. Gadne su to stvari. Ne bih nikome poželio ni blizu takvo iskustvo. Da me žena tada nije podržala psihički i spasila iz mentalnog loma u koji sam uletio, pukao bih ko staklena čaša.
Novac koji sam izgubio bio je za ono vrijeme prilično solidna cifra, i trebalo je dvije, tj. jedna godina da se ponovo iskopam iz stanja.
Na kraju me spasio domaći market, i tek sam pred dvije godine ponovo zaigrao za ozbiljno preko bare. Neki će se sjetiti kad sam to ovdje spominjao.

Bitno je reći, da bih i da nisam bio izložen suprotno pravilu o marginu, pretrpio velike gubitke.
Zato, kad je sve najbolje, odmori. Provjeri gdje se nalaziš i kuda ideš, da ne bi završio u slijepoj ulici.

~

Q&A (Mea&Presvetli)

Tvoje iskustvo može (i trebalo bi) biti dobra pouka svim novim trejderima u koje i sebe ubrajam barem kad je US market u pitanju.

Otprilike tako. Uglavnom sam bio u dvije-tri dionice, no u oba slučaja kad sam pogubio sav novac nalazio sam se u jednoj, što sam znao prakticirati s vremena na vrijeme.
Osim što je to veoma opasno i glupo, na što dobronamjerno upozoravam sve koji počinju, i čitaju ovo, dodatno naglašavam da su se ove situacije dogodile upravo nakon izuzetno dobrih serija, gdje sam uvišestručio stanje accounta.
Naučite nešto iz mojih grešaka.

Da li dijeliš moje mišljenje da bi možda izbjegao zlu sudbinu (11/9 isključen iz jednadžbe) da si primjenjivao striktne odredbe money i risk managementa ???
Da li one uopće mogu trejdera spasiti od katastrofalnih gubitaka ? Teoretski da, no zanima me iskustvo iz prakse ?

Moja greška s punim marginom, je školski primjer nikakvog risk/money managementa.
Pažnja poklonjena izloženosti i potencijalnim rizicima će ponekad umanjiti dobit, ali će nas spasiti kad ugazimo u prazno.
Naime, u oba spomenuta gubitka, radilo se o situacijama, gdje su nenadano loše vijesti, srušile dionicu za ca. 25%, što je potpuno izloženi margin dovelo praktički do pozicije nule i margin call-a. Danas, kad god vidim da neki stock padne 25% na otvaranju, sjetim se sebe i pomislim na horror koji ljudi prolaze.

Netko će ovdje spomenuti, da uvijek postoji opcija, no u ono doba meni broker nije pružao tu mogućnost. S druge strane, opcija spašava kod pada cijene, ali ograničava dobit dok pozicija raste. Kao i sve, ima svojih dobrih i loših strana.

Ja recimo nikad nisam 100 % u dionicama (max 80 %) a u ni jednu dionicu ne ulažem više od 10 % net worth tek u iznimnim situacijama (dodavanje već profitabilnim pozicijama) moja izloženost pojedinoj dionici postigne 15 %.

Ponekad se zapitam nisam li previše rigorozan (pogotovo kad sam imao sjajne prilike za udvostručiti svoj portfolio u roku od dva mjeseca na trima dionicama koje sam već spominjao i teško sam se othrvao izazovu da svu lovu stavim u te tri dionice). Rezultat svakako nije bio optimalan ali ja sebe vidim kao maratonca, a ne sprintera u ovoj trci.

Ključna teza je da su prinosi i broj dionica u portfelju obrnuto proporcionalni.

Trenutno držim tri dionice, koristim 30% margina, i držim to priličnom izloženošću, ali želim nešto brži rast, i prihvaćam taj rizik.
Dođe li do zaista većeg loma na jednoj poziciji, neću izgubiti više od 20-tak% accounta, što mogu podnijeti, a u slučaju scenarija kakav je bio 11/9, jer ne bih niti njega isključio, gotovo sigurno bih ostao izvan margin call-a. Nemoguće je znati koliki bi bio lom na pojedinoj dionici.

Generalno, odluka o izloženosti treba uključivati svijest o ograničenjima koja dolaze s većim brojem papira, ali i osobne preferencije u pogledu rizika. Naravno, govorimo o razumnom izlaganju, ne onome koji spominjem kao školu koju sam platio.

Može li državni službenik dobiti otkaz?

Naravno da – NE MOŽE!

– U 10 godina otpušteno je samo 50 državnih službenika

– Njih 229.435 je ZAŠTIĆENO od otkaza!

KAKO OTPUSTITI 27 TISUĆA LJUDI KOJI SU VIŠAK?

Za otpuštanje u upravi potrebno je mijenjati Zakon o radu i pronaći 3,5 milijardi kn u proračunu.

Ma ne možeš im dati otkaz i da hoćeš. Može biti i lopov i tući kolege na poslu. Najsmješnije je od svega što su mnogi, kada su doznali da im prijeti otkaz, tome doskočili tako što su na brzinu postali sindikalni povjerenici. A otkaz bez suglasnosti tog istog sindikata ne mogu dobiti. Zaštićeni su kao lički medvjedi.

Tim nam riječima jedan bivši predsjednik Uprave javnog poduzeća pojašnjava koliko je moćan kolektivni ugovor državnih službenika i zaposlenika u državnim i javnim poduzećima i na koji ih način štiti Zakon o radu.

– Godinama sam bio nemoćan jer je Zakon neumoljiv. Troškove osoblja praktički je nemoguće rezati. Nužne su izmjene Zakona o radu, a osobno bih ugovor na neodređeno zamijenio onim na određeno. Svi smo zamjenjivi i prolazni. Isto tako, svi bi trebali dobiti priliku i raditi. Ovako, ako netko nije dovoljno dobar i ne zna raditi svoj posao, ima jedinstvenu priliku biti praktički doživotno zaštićen – kaže naš sugovornik.

Otkaz i 200.000 kuna

Ekonomski analitičari već godinama upozoravaju da su u javnom sektoru nužna otpuštanja, odnosno da je u državnoj i javnoj upravi od 20 do 27 tisuća ljudi viška.

U suradnji s ekonomskim stručnjacima izračunali smo da bi za otpuštanje 27 tisuća službenika u javnom sektoru, u trenutku dok je postojeći Zakon o radu na snazi, bilo potrebno osigurati oko 3,5 milijardi kuna za njihove otpremnine. Prema procjenama naših sugovornika, prosječna otpremnina za radnika u javnom sektoru iznosi oko 100 tisuća kuna, dok za radnika u javnom poduzeću iznosi oko 200 tisuća kuna. Ako se uzme da je 20 tisuća državnih službenika i sedam tisuća zaposlenih u državnim i javnim poduzećima višak, za njihove je otpremnine potrebno osigurati ukupno gotovo 3,5 milijardi kuna.

Naknada s burze

Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević napominje da u državnom proračunu nije predviđena niti lipa za otpremnine, što znači da značajnih otpuštanja neće biti.

– Kada bi se ta sredstva i osigurala, bile bi potrebne tri-četiri godine, dakle cijeli jedan mandat Vlade, da se počnu pokazivati prvi rezultati tih rezova. Ujedno, svi ti radnici imali bi pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje , što zahtijeva dodatna sredstva – kaže Lovrinčević.

Prema podacima koje nam je ustupio Hrvatski zavod za zapošljavanje, prosječna naknada za nezaposlenu osobu u 2011. godini bila je 1556 kuna na mjesec, dok je prosječno trajanje nezaposlenosti na dan 31. prosinca 2011. bilo 9,4 mjeseca.

U toj hipotetskoj situaciji otpuštanje 25 tisuća službenika u državnoj i javnoj upravi državu bi stajalo dodatnih 40 milijuna kuna na mjesec, odnosno ukupno više od 360 milijuna kuna za njihov prosječan boravak na burzi.

Dakle, za rješavanje viška zaposlenih potrebno je ili osigurati milijarde kuna ili značajno mijenjati Zakon o radu.

~

U deset godina otpušteno samo 50 službenika

Premda je prošle godine promijenjen Zakon o državnim službenicima koji je olabavio otpuštanja u državnoj upravi, i dalje je kod poslodavca Države teško dobiti otkaz. Izvanredni otkaz službenik može dobiti samo ako je primio mito, nanio znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu instituciji u kojoj radi ili ugrozio nečiji život. No, iako je razlog za izvanredni otkaz i kada službenik redovno ne izvršava svoj posao, procedura za to traje i dva mjeseca.

No otkaza je u deset godina bila svega 50-ak jer o njima konačnu odluku donosi službenički sud.

Izvor: Jutarnji list

op.a. U privatnom sektoru se svaki dan gubi 1000 radnih mjesta

Nenad Bakić – pod krinkom filantropa

Kritički osvrt na blog Nenad Bakić – “Eclectica | O tržištima kapitala i ostalom”

Nenad Bakić za sebe tvrdi da je primjer racionalnog investitora, da li je racionalno potrošiti više od 100 tisuća kuna na plaćene oglase u jutarnjem listu bez očekivane koristi? Zašto je 99% članaka na njegovom blogu o dioničkim društvima u kojima je on dioničar i ima direktnu korist ako cijena dionice poraste?

“Ne prođe gotovo ni dan da ne poradi na svom do zadnjeg detalja ispeglanu imidžu pozitivca. Uz vlastiti blog, Bakiću PR-ovski intervjui i članci nisu dovoljan iskorak u javni prostor pa ide korak dalje i objavljuje u istim tim novinama u božićnom broju i četiri plaćena oglasa. Na svom blogu opisuje ih kao “višeslojne poruke” kao da je riječ o vrhunskim romanima s ključem, a ne o onome što oni uistinu jesu – notorne reklame njegovih dioničkih pozicija.”

Business.hr: Nenad Bakić – guru koji je izgubio kompas

Ne propagiram monasticizam i ne zaboravljam činjenicu da smo na tržištu kapitala gdje je cilj ostvariti profit, čak i po cijenu izgubljene časti ili zatvorske kazne. U gotovo svakom njegovom komentaru možemo naći primjere manipuliranja informacijama, pogrešne interpretacije i svjesnog iznošenja neistina.

Bakić će ulaganje u ADPL nazvati trijumfom racionalnog investiranja, napraviti analizu utemeljenu na porastu prodaje automobila i zaboraviti navesti informaciju da je prodaja automobila pala za 21% u Francuskoj i 7% u EU s negativnim outlook-om za 2012. godinu.

Ali zato u kritici analizi dionice HT-a neće zaboraviti spomenuti pad raspoloživog dohotka, pad diskrecijske potrošnje, neće u cijenu uračunati reinvestiranu dividendu kao u slučaju ADPL već će se sjetiti da je Grčka pred bankrotom, nakon Grčke slijedi Portugal, zatim Španjolska, a onda vjerojatno i Italija što će uzrokovati znatan pad vrijednosti dionice jer ljudi više neće pričati na mobitel, deaktivirati će adsl i maxtv. Ali navedeni problemi neće uzrokovati pad prodaje automobila.

Tablice i izračuni koje prilaže na svom blogu vrlo često su netočni, istina, nije moguće znati da li se radi o nenamjernom previdu, ali zanimljivo je da ti previdi uvijek idu u njegovu korist.

Lagao bih kad bi rekao da se u niti jednoj točki ne slažem s Bakićem, dapače, moji stavovi se poklapaju s njegovim u 9 od 10 točaka. Npr. slažem se s njegovim stavom vezanim uz ulaganje u nekretnine i zlato, slažem se i s kritikama upućenim fond managerima OMF-ova, pa čak i s valuacijom pojedinih dionica, ali se ne slažem s načinom na koji želi kreirati potražnju za dionicama koje posjeduje.

Vjerujem da bi Nenad Bakić bio dobar financijski analitičar u slučaju da zaključi svoje pozicije u dionicama i novac položi na štednju u banci. Bitno je da novac oroči u banci, umjesto npr. investira u gradnju hotela. Jer bi u tom slučaju zaključak svih njegovih analiza bio da je došlo pravo vrijeme za prodaju dionica i trošenje novca u njegovom hotelu.