Nizak omjer cijene dionice i knjigovodstvene vrijednosti po dionici ne ukazuje nužno na podcijenjenu dionicu.
Primjer:
a) Nedugo nakon što je Microsoft na tržište plasirao Windows OS cijena dionice je vrtoglavo porasla na vrijednost od $100, a u tom trenutku je knjigovodstvena vrijednost iznosila tek $6.5 po dionici.
Microsoft stvara dobit iz nematerijalne imovine, odnosno svojim prihodima i profitom opravda visok omjer cijene dionice i knjigovodstvene vrijednosti.
b) Dionica kompanije Tucson Electric Power se u jednom trenutku prodavala za $5, a knjigovodstvena vrijednost po dionici je iznosila više od $20. Razlog tome je vrlo jednostavan, u gradnju i opremanje postrojenja je uloženo vrlo mnogo kapitala, a ta postrojenja nisu donosila profit sukladno očekivanju, također su i fiksni troškovi (održavanje postrojenja bez obzira na prihod) bili visoki. U skladu s tim dioničari nisu bili spremni platiti niti vrijednost koja je uložena u tu kompaniju, što je i logično jer nikom ne trebaju postrojenja za proizvodnju el. energije koja ne donose dobit. Čak i u slučaju likvidacije tog dioničkog društva vrlo je mala vjerojatnost da bi se ta postrojenja uspjela prodati za vrijednost koja je uložena u njih. Ukratko, uprava te kompanije (zbog raznih razloga) usprkos ulaganju mnogo kapitala u poslovni projekt ne uspijeva ostvariti očekivanu dobit te u skladu s tim dioničari nisu spremni platiti mnogo za tu dionicu.
Knjigovodstvena vrijednost (book value) je potpuno nebitan podatak za potencijalnog dioničara osim ako očekuje da će društvo otići u likvidaciju, a imovina biti rasprodana po poštenoj cijeni i novac podijeljen dioničarima.
Fundamenta 