Utjecaj obrazovanja na ekonomski rast

Prvo bih zahvalio Šimunu što mi je skrenuo pozornost na blog prof. dr. sc. Zvonimira Šikića, redovitog profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i člana Malog i Velikog vijeća nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Link na blog  – http://sikic.wordpress.com/

Blog je novootvoren, dodajte ga u bookmarks, proslijedite link..

U jednom od komentara na forumu mojnovac.net sam napisao;

Kao pobornik neoliberalne ekonomske misli ne slažem se s svim Axyjevim tvrdnjama, ali čitam njegove znanstvene radove kao i radove drugih autora te na temelju njih gradim svoje mišljenje. Nisam od onih koji će čuti termin koji im zvuči egzotično i tupiti da su pobornici neoliberalizma ili austrijske škole. Dapače, takav stav me nervira, npr. moj otac je zadrti Kejnzijanac i ne prihvaća tuđe argumente. Axyjevi znanstveni radovi će sutra biti izvor za udžbenike iz kojih će učiti naša djeca ili će naša djeca na temelju njegovih znanstvenih radova pisati svoje diplomske radove.

Isto bih mogao reći i za članke na blogu prof. Šikića. Iako smo pobornici različitih ekonomskih škola, na njegovom blogu sam pronašao članke koje bih potpisao.

Posljednji u nizu njegovih članaka prenosim u potpunosti…

Ovaj je post potaknut nedavnom raspravom na Malom vijeću Sindikata znanosti, gdje sam  imao ulogu „đavoljega advokata“ teze o malom utjecaju obrazovanja na ekonomski rast.

 „We don’t need no education…“ 

                                              Pink Floyd

Tony Blair je, u svojoj kampanji 1997. godine, kao tri politička prioriteta svoje buduće vlade naveo „obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje“. U to je vrijeme ekonomija znanja postala opće mjesto. Masovno (više) obrazovanje čak su i Švicarci počeli smatrati nužnim uvjetom ekonomskog rasta.

Razlozi se čine očitima. Obrazovaniji ljudi su produktivniji, što se vidi po njihovim prihodima. Računica je jednostavna: više obrazovanih, veći prihod. Također je očito da siromašne zemlje imaju malo obrazovanih (ekonomisti bi rekli, malo ljudskog kapitala). Dovoljno je usporediti istočnu Aziju i crnu Afriku. I to su opća mjesta. No, pogledajmo konkretne podatke.

Tajvan je 1960. imao 46% nepismenih, Filipini samo 28%. Usprkos tome, Tajvanska je ekonomija u to doba počela rasti u povijesti rijetko zabilježenim tempom, dok su Filipini stagnirali. Na Filipinima je per capita prihod 1960. bio dvostruko veći od Tajvanskog (200$ prema 120$), dok je danas Tajvanski 10 puta veći od Filipinskog (18000$ prema 1800$).

Koreja je 1960. imala 29% nepismenih, Argentina svega 9%. Per capita prihod Argentine bio je 5 puta veći od Korejskog (378$ prema 82$), a danas je 3 puta manji (7000$ prema 21000$).

Crna Afrika zapravo pokazuje da obrazovanje nije ključno za ekonomski rast. Od 1980. do 2004., nepismenost crne Afrike pala je sa 60% na 39%. U istom razdoblju njen per capita prihod pao je za 0.3%.

I ne radi se samo o ekstremima. U slavnom članku iz 2004. „Where has all the education gone?“, L. Pritchett, poslije analize podataka iz 1960.-1987. (kako za zemlje u razvoju, tako i za razvijene) i metaanalize velikog broja sličnih istraživanja, zaključuje da ne postoji empirijska potvrda veze ekonomskog rasta i obrazovanja.

Kako objasniti ove činjenice. Kao prvo, svrha velikog dijela obrazovanja nikada nije ni bila ekonomska učinkovitost. Mnogi obrazovni sadržaji čak ni posredno ne utječu na veću ekonomsku produktivnost. Muzika, literatura, filozofija, povijest, … . Gledano ekonomski, poduka ovih sadržaja čisti je gubitak vremena.

Naša ih djeca uče da bi imala bogatije i smislenije živote, iako taj cilj danas sa strahom navodimo kao opravdanje obrazovnih troškova.

 Kao drugo, i matematičko-prirodoznanstveni sadržaji, koji se drže važnima za podizanje ekonomske učinkovitosti, za većinu su radnika irelevantni. Radnici u uslužnim djelatnostima ne trebaju matematiku, kao što bankari ne trebaju biologiju i kemiju. (U većini djelatnosti, za veću produktivnost važnije je šegrtovanje nego školovanje.)

Opetovane statističke analize ne nalaze korelaciju nacionalnih uspjeha na matematičko-prirodoznanstvenim testovima (poput TIMSS-a i PISA-e), s ekonomskom učinkovitošću nacija. Na primjer, mali Amerikanci TIMSS testove ne rješavaju lošije samo od malih istočnih Azijaca, nego i od Kazahstanaca, Rusa i Litvanaca. Mali Norvežani lošiji su od Čeha, Srba i Armenaca. Mali Izraelci lošiji su i od malih Norvežana.

Suočeni s ovim argumentima, mnogi ne odustaju: možda je tako bilo u daljoj i bližoj prošlosti, možda je tako djelomice i danas, ali ekonomija znanja sve to mijenja. No, to je samo ničim utemeljena vjera u vlastitu izuzetnost. Sve su uspješne ekonomije bile i biti će ekonomije znanja. Kineska u 1. tisućljeću, Britanska u 19. stoljeću ili Američka u 20. stoljeću, sve su bile vodeće jer su vladale znanjima i tehnologijama koje drugi nisu imali. U tom smislu obrazovanje nije ništa važnije no što je uvijek bilo.

Naravno, količina znanja je danas veća no ikada, ali to ne znači da svi (ili čak većina) moraju biti obrazovaniji nego u prošlosti. Dapače, znanja koja utječu na ekonomsku učinkovitost prosječnog radnika, danas su možda i manja nego u neposrednoj prošlosti.

Stalnim rastom proizvodne efikasnosti, sve veći broj radnika u bogatim ekonomijama radi u uslužnim djelatnostima koje ne zahtijevaju veliku obrazovanost (punjenje polica u supermarketima, kuhanje u tipiziranim restoranima brze hrane, čišćenje ureda i sl.). Kako udio u tim djelatnostima raste, tako potreba za obrazovanjem radnika pada; ako nas zanimaju samo ekonomski efekti obrazovanja.

Razvojem industrije sve se više industrijski relevantnih znanja utjelovljuje u strojevima. Današnji radnik u Boschu proizvodi sofisticirane alate, ali o metalima zna manje od nekadašnjeg kovača (ili današnjeg kovača u nerazvijenom svijetu). Današnji radnik u Samsungu proizvodi televizore, ali ih ne zna popraviti, kao što to znaju radnici iz malih elektroničkih obrta u trećem svijetu.

Moglo bi se tvrditi da ovakav ekonomski razvoj možda ne zahtijeva veliku obrazovanost prosječnog radnika, ali zato zahtjeva sve veći broj visokoobrazovanih inženjera, menadžera, itd. Ipak, ni veza ekonomskog rasta i višeg obrazovanja nije tako jednostavna, što dobro pokazuje slučaj Švicarske.

Švicarska je jedna od najbogatijih i najindustrijaliziranijih zemalja svijeta, a ima daleko najniži udio stanovništva uključenog u više obrazovanje. Do ranih 90-tih imala je 1/3 prosjeka bogatih zemalja, a od 1996. to se popelo na 1/2 (16% prema 34%). Na primjer, švicarski je udio danas dvostruko manji nego u Finskoj, SAD, Danskoj, ali i Koreji i Grčkoj.

 Kako Švicarska ostaje u vrhu svjetske produktivnosti, iako svojem stanovništvu nudi bitno manje višeg obrazovanja nego druge bogate, pa čak i siromašnije ekonomije?

Objašnjenje je, opet, u nevelikom utjecaju čak i višeg obrazovanja na ekonomsku produktivnost. Njegova je uloga primarno selektivna. Za većinu poslova najbitnije su opća inteligencija, samodisciplina, organiziranost i ustrajnost, a ne specifična znanja (koja i tako naučite na samom poslu). Činjenica da imate višu naobrazbu poslodavcu garantira da imate neke od tih karakteristika, a ako ste svladali najviše prepreke nekog slavnog sveučilišta, siguran je da ih imate sve i to u velikoj mjeri. (U zadnjih 20 godina u financijskoj su se industriji masovno zapošljavali doktori fizike i matematike, čije obrazovanje nije uključivalo apsolutno ništa o financijama.)

To je stvorilo nezdravu utrku u zemljama koje si mogu priuštiti sve više visokog obrazovanja (podlegla je dijelom čak i Švicarska). Ako udio stanovništva s visokim obrazovanjem postane dovoljno velik, onda više ne možete dobiti pristojno plaćen posao bez da ste visoko obrazovani. Tada svi žele na sveučilište, što vodi većoj ponudi studentskih mjesta, što povećava broj visokoobrazovanih, što vodi do još većeg interesa, što vodi još većoj ponudi… . Na kraju pristojno plaćen posao nećete dobiti bez doktorata (čiji je doprinos vašem budućem poslu zanemariv).

Visoko obrazovanje postaje stadion na kojem ljudi ustaju ne bi li bolje vidjeli, a na kraju svi stoje i jednako loše vide.

 Ono što bogatije zemlje razlikuje od siromašnijih nije veća obrazovanost njihovih građana, nego više institucija koje podržavaju investicije i rizike:

Financijski sustav koji će osigurati „strpljivi kapital“, bez kojeg nema dugoročnih investicija;

Institucije „druge šanse“, kako za kapitaliste tako i za radnike (dakle dobar zakon o bankrotu i dobre socijalne osigurače);

Odgovoran i nekorumpiran politički sustav, koji će raditi na ostvarenju ovih ciljeva;

I prije svega, što veći udio prosječnog građana u ukupnom rastu ekonomije.

 Kako su pokazali Acemoglu i Robinson (u „Why nations fail“) veličina tog udjela u najjačoj je korelaciji s bogatstvom nacije.

Da ne bi bilo zabune, nisam protiv masovnog visokog (i svakog drugog) obrazovanja. Ali nemojmo se zavaravati da će ono dovesti do veće ekonomske efikasnosti (jer ćemo se razočarati). Jedna od glavnih svrha obrazovanja jest da realiziramo naše potencijale i tako naše živote učinimo smislenijima i ispunjenijima, a naše međusobne odnose skladnijima.

 Možda je vrijeme da si to jasno kažemo i da obrazovanje prestanemo opravdavati samo ekonomskim razlozima.

Izvor:  Ekonomski rast i obrazovanje

Petrokemija d.d. (PTKM-R-A)

~

Petrokemija d.d. je osnovana 1965. godine, premda početak proizvodnje čađe, kao jedne od današnjih djelatnosti, datira od 1926. godine. Sjedište društva je u Kutini, Aleja Vukovar 4. Djelatnosti Petrokemije d.d. su: proizvodnja mineralnih gnojiva, proizvoda od bentonitnih glina, čađe te sekundarne proizvodnje.

~

Godišnje izvješće za 2011. godinu

• Ostvarena proizvodnja 1.253 i prodaja 1.195 tisuća tona gnojiva
• Ostvareni ukupni prihodi 2.969,6 milijuna kuna
• Ostvarena dobit Petrokemija d.d. 107,8 milijuna kuna
• Zaposleno Petrokemija d.d. 2.301, Grupa Petrokemija 2.312 radnika

Izvor: financijsko izvješće Petrokemija d.d.

Nakon ostvarenog gubitka od 403,8 milijuna kuna u 2009. i 2010. godini, Petrokemija je u 2011. godini ostvarila dobit u iznosu 107,8 milijuna kuna.

Izvor: mojedionice.com

Fundamentalni pokazatelji su dobri, neusporedivo bolji nego prošlih godina.

S obzirom da je po preliminarnom obračunu u prvih 11 mjeseci 2011. godine Petrokemija ostvarila dobit 129 milijuna kuna, proizlazi da je u prosincu napravila gubitak 21 milijun kuna.

Jučer je održana sjednica Nadzornog odbora Petrokemije d.d. na kojoj je, između ostaloga, usvojen Plan poslovanja za 2012. godinu, a razmatrana je i tekuća poslovna problematika. Nakon dvije godine poslovanja s gubitkom, Petrokemija d.d. Kutina objavljuje da je, prema preliminarnom obračunu u prvih jedanaest mjeseci 2011. godine ostvarila dobit na razini od 129 milijuna kuna. Ovaj rezultat je privremen i nerevidiran, a propisana godišnja financijska izvješća biti će objavljena u zakonom propisanom roku.
Uprava Petrokemije d.d. ocjenjuje, da će sljedeća, 2012. godina biti ponovo vrlo izazovna zbog visoke cijene plina u Europi, a samim time i u Hrvatskoj, globalne nestabilnosti potražnje i cijena mineralnih gnojiva te negativnih učinaka europske financijske, dužničke i krize eura na realni gospodarski sektor, posebno poljoprivredu.
Petrokemija d.d. objavljuje da će krajem prosinca ove i u prvim danima 2012. godine postupno zaustavljati proizvodna postrojenja i krenuti u redovni planirani godišnji remont. Obzirom da je riječ o planiranom jednomjesečnom remontu, u tekućem razdoblju osigurane su dovoljne količine prijelaznih zaliha mineralnih gnojiva, kako bi se zadovoljila predviđena potražnja na domaćem i inozemnom tržištu.

Izvor: Petrokemija d.d.

Petrokemija 5y Price

Yara 3m Price

Petrokemija P/S 0,23, P/B 0,89, P/E 6,39. 3 milijarde kn prihoda, 107,8 milijuna kuna dobiti, 2300 zaposlenih.

Yara P/S 1,1, P/B 1,8, P/E 6,8. 80 milijardi kn prihoda, 12,3 milijarde kuna dobiti, 7200 zaposlenih. Na poslovanje Yare je negativno utjecalo zatvaranje postrojenja u Libiji, čije pokretanje je najavljeno u 1Q 2012. godine.

Utjecaj ulaska u EU na poslovanje Petrokemije

Približavanjem trenutka ulaska Hrvatske u EU mnogi se pitaju “kako će poslovati naše tvrtke kad uđemo u EU, seljaci su već najavili da će propasti jer neće biti konkurentni.”.

Naime, ukidanjem carine 2000. godine Petrokemija se našla “u EU”. Kako će se ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na poslovanje poljoprivrednika i prodaju gnojiva u Hrvatskoj, pokazat će vrijeme.

Plin - sukob INA - PTKM (2001.)

“»Razumijem da je 3.000 ljudi koji rade u Petrokemiji zabrinuto za egzistenciju, ali uprava kutinske tvornice godinama zna za probleme pa ipak ništa ne poduzima. Problema s Petrokemijom bit će sve dok njena uprava bude mislila da netko drugi treba rješavati njihove probleme. Umjesto da pristanu na dugoročan ugovor o opskrbi, kakav primjerice ima HEP, i naprave planove poslovanja i razvoja za više godina unaprijed, stalno samo traže pomoć i otpis dugova. Najlakše je izvesti radnike na ulicu«, kaže Dragičević.
Tako je, dodao je, u 1997. otpisano 100 milijuna maraka dugova Petrokemije Ini, a sada ponovo traže otpis još 100 milijuna maraka. Da je tih 200 milijuna maraka podijeljeno radnicima da sjede doma, bilo bi jeftinije. Jer pitanje je treba li država subvencionirati proizvodnju gnojiva kako bi se izvezeno prodavalo ispod realne cijene, kaže predsjednik Uprave Ine.
Posljednjih godina Ina je stalno u situaciji da zbog »viših interesa« sanira i pomaže poduzeća, iako ta poduzeća moraju imati uprave koje trebaju imati planove, scenarije razvoja. Kada to uprave naprave, onda neće biti ovakvih demonstracija, blokada benzinskih postaja, »jogurt revolucije« da bi se prikrile nesposobnosti, kazao je Dragičević.”

Izvor: Vjesnik.hr, Srijeda, 24. siječnja 2001.

Liberalizacija tržišta plina (2011.)

Komentatori često najavljuju trenutak liberalizacije tržišta plina kao ključan trenutak za budućnost Petrokemije. Tržište plina je liberalizirano 2011. godine. E.ON Ruhrgas već nudi plin povlaštenim kupcima preko Prvog plinarskog društva iz Vukovara i Gradske plinare Zagreb-Opskrba. To je, po mom mišljenju, dobar znak jer govori da E.ON Ruhrgas već sad može ponuditi bolje uvjete distributerima od tvrtke Prirodni plin d.o.o. Tehnički preduvjeti za liberalizaciju tržišta plina su ostvareni početkom 2011. godine kad je spojen 300 km dug plinovod s Mađarskom kroz koji se godišnje može transportirati 6,5 milijardi m3 plina. Petrokemija je mogla ugovoriti nabavu plina s E.ON-om, ali su izabrali dosadašnjeg dobavljača (INU, odnosno tvrtku Prirodni plin d.o.o.). Ugovor je potpisan u prosincu 2011. i vrijedi do 31.12.2013., a cijena plina je poslovna tajna. Ipak, naznake da li je ugovor o nabavi plina povoljan za Petrokemiju bi se mogle vidjeti već u financijskom izvješću za 1Q 2012.

Petrokemija nabavlja plin na domaćem tržištu po tvz “ruskoj formuli” koja uključuje visoku cijenu troška transporta (TC) plina iz Rusije što na prvi pogled nema smisla jer tvrtka Prirodni plin d.o.o. ne nabavlja plin iz Rusije već od talijanske tvrtke ENI, s kojom ima potpisan ugovor. Mislim da bi s potpunom liberalizacijom tržišta i cijena plina odnosno ulaskom više “velikih igrača” na naše tržište moglo doći do pozitivnih promjena po tom pitanju. Ali ta tema je poprilično opširna pa izbjegavam detaljnije obrazlaganje navedenih tvrdnji. Ukratko, osim što je trošak transporta plina do hrvatske granice nedvojbeno visok, cijena po kojoj Prirodni plin d.o.o. kupuje plin od svojih dobavljača odnosno plaća trošak transporta ovisi i o tome da li su s inozemnim partnerima potpisali fleksibilan ugovor koji dopušta nabavu velikih dnevnih količina u zimskom razdoblju ili su ugovorom zakupljeni transportni kapaciteti na godišnjoj razini temeljeni na maksimalnim dnevnim isporukama, neovisno da li se radi o ljetnim mjesecima kad su potrebe za plinom mnogo manje, ili zimskom periodu.

Kao izuzetno važan događaj za poslovanje Petrokemije vidim otvaranje interkonekcijskog voda s Mađarskom. Usprkos kratkotrajnim prekidima isporuke plina i u 2012. godini taj događaj nedvojbeno predstavlja bitan napredak u povećanju sigurnosti opskrbe plinom te ostavlja nadu da ubuduće neće dolaziti do prekida isporuke plina ni pri vršnim opterećenjima. Jer prekid u isporuci plina znači i prekid proizvodnje.

Russian Natural Gas Monthly Price

Urea Monthly Price

Izvor: Indexmundi.com commodity prices

Petrokemija je u 4Q 2011 ostvarila gubitak 6,6 milijuna kuna, a to su obrazložili porastom cijene plina i padom cijene gnojiva. Rast cijene plina se nastavio i u ovoj godini, ali se okrenuo trend kretanja cijene gnojiva. U posljednjih 12 mjeseci cijena prirodnog plina s ruskog tržišta je porasla za 34%, a cijena UREA gnojiva f.o.b. Black Sea (primarily Yuzhnyy) pala za 1.54%. U posljednjih mjesec dana (Feb ’12) cijena plina s ruskog tržišta je porasla 1.82%, a cijena UREA gnojiva je porasla za 4.13%.

Petrokemija d.d. je u 1Q 2011 ostvarila dobit 39,5 milijuna kuna, NPM 5,8%.

Kao odraz kretanja na svjetskom tržištu energenata prisutan je rast cijene plina. Ova najvažnija sirovina nabavlja se na domaćem tržištu prema tzv „ruskoj formuli“. Ocjenjuje se da će u prvom polugodištu 2012. godine cijena plina doseći maksimum, ukoliko ne dođe do novih kriznih poremećaja u kretanju cijene lož ulja na svjetskom tržištu i rasta tečaja USD.
Zbog tržišnih razloga dio postrojenja je zaustavljen u drugoj polovici 2009.g. i s tim problemom se ušlo i u 2012.g. Kriza izazvana neskladom ulazno-izlaznih cijena na tržištu čađe još uvijek je prisutna. Otvorenost Petrokemije d.d. kretanjima na svjetskom tržištu otvara značajne rizike mogućih cjenovnih i financijskih oscilacija u 2012. godini.
Uz vlastita obrtna sredstva, kratkoročne kredite banaka i dugoročne kredite HBOR-a, Petrokemija je izvor financiranja obrtnih sredstava jednim dijelom osigurala i izdavanjem komercijalnih zapisa na Zagrebačkoj burzi, putem Privredne banke Zagreb kao agenta i dilera programa.
Na buduće kretanje financijskog rezultata Petrokemije d.d. utjecati će brojni čimbenici. Osim cijene plina, koja se definira na domaćem tržištu, većina budućih rizika dolazi iz međunarodnog okruženja, a pretežito kroz:
1. Promjene cijena osnovnih sirovina na svjetskom tržištu (MAP, DAP, fosfat, kalijev klorid, sumpor),
2. Promjene razine potražnje i prodajnih cijena mineralnih gnojiva,
3. Kretanje cijena energenata – plina i lož ulja,
4. Kretanje cijena osnovnih poljoprivrednih kultura,
5. Tečaj USD i EUR-a prema domaćoj valuti,
6. Troškove financiranja i međuvalutarne odnose.

~

Zaključak

Nemam kristalnu kuglu, a branša je volatilna. Može se dogoditi radikalan zaokret u manje od mjesec dana, kao što smo mogli vidjeti na primjeru dobiti za 2011. godinu. Na dan objave financijskog izvješća forumom su se širile procjene dobiti za 2011. koje su se kretale od 140 milijuna do 180 milijuna kuna, utemeljene na dobiti od 129 milijuna u prvih 11 mjeseci. U prosincu 2011. Petrokemija je ostvarila gubitak od 21 milijun kuna, odnosno dobit od 107,8 milijuna kuna u 2011. godini. Ipak, na temelju indicija očekujem -25/+10 milijuna kuna gubitka odnosno dobiti u 1Q 2012. godine. U 1Q 2011. Petrokemija je ostvarila dobit 39,4 milijuna kuna. Svoju procjenu temeljim na visokoj cijeni plina, globalnoj nestabilnosti zbog financijske krize, porastu poreza i padu poticaja što rezultira padom raspoloživog dohotka (i Yara bilježi pad prodaje gnojiva). Remont je i ove godine obavljen u nepovoljnom razdoblju – siječnju, uz to treba navesti i nepovoljne vremenske uvjete koji su izazvali kratkotrajne prekide proizvodnje.

~

Napomena: Autor posjeduje dionice Petrokemije i ovaj tekst nije preporuka za kupnju ili prodaju.

Strong buy (by Presvetli)

Ovim komentarom započinjem s prebacivanjem komentara s mog starog bloga, cartmann.com, kojeg sam ugasio početkom 2009. Odnosno, da budem iskren, zaboravio sam produžiti domenu pa je zakupio neki ljubitelj Boston Celticsa.

Svakako, većina komentara koje sam napisao tijekom 2005. do 2009. su zastarjeli i nema ih potrebe prebacivati, ali neke ću izdvojiti jer smatram da bi mogli poslužiti kao primjer i u budućnosti. Prvi komentar je ustvari kopija – kopije. Komentari koje je Presvetli napisao na forumu mojnovac.net.

~

Pravila

– Maksimalni margin do 50% u jednom stocku
– Nikada izloženost u potpuni margin u jednoj dionici
– Prodati kod gubitka od 7%. Gubitak se događa svakome, ograniči ga.
– Drži dionicu dok raste.
– Ako je postignut profit, prodaj nakon pada od 20% (vodi računa o pravilu gubitka od 7%)
– Ne dozvoli si da te obuzme dosada i natjera na trgovanje
– Ulaži tamo gdje si u stanju kontrolirati razvoj događaja
– Nikada ne daytrejdaj dionicu s kojom ne bi želio ostati blokiran
– Ako ne razumiješ što se događa, ne upuštaj se
– Nadi, kao ni beznađu nema mjesta na marketu
– Razlozi i analize tržišta predstavljaju bit, ne emocije
– Profitiraj kad drugi pretjeraju ili kod korekcija izazvanih emocijama
– Slušaj savjete i kritike (uključivo vlastite)
– Ne budi suviše samouvjeren
– Dionica nije bitna. Bitno je stvoriti novac bilo kojom dionicom, i nije bitno zaraditi novac istom dionicom kojom si ga i izgubio
– Izgubiš li novac na dionici koja raste, nauči nešto iz toga. Osjećaj ljutnje zbog prodaje ne pomaže donošenju odluka
– Odmori nakon serije gubitaka
– Odmori nakon serije dobitaka
– Primjenjuj ova pravila

Ovo su pravila koja se nalaze već godinama na zidu ispred mene. S vremena, na vrijeme bacim pogled na ono što piše, i zadovoljno primjetim, da sam uglavnom dobar đak. Naletio sam na njih na nekom boardu i preveo si.
Pisana su prije svega za trejdere, i možda bih učinio bolje da utvrdim neka druga, jer u krajnjoj liniji, po svojoj psihološkoj vokaciji, nisam trejder, već holder. No, zasad je to u praksi trejding, bolje reći swing trejdnig.

Smjernice oko izloženosti sam i sam apsolvirao na vlastitoj koži, tako da je to odavno naučeno.
Pravilo o 20% ne primjenjujem doslovno, jer dionice u koje ulazim rijetko imaju takvu volatilnost. Shodno tome, i pravilo o 7% ponekad produžujem i preko 10%, ali samo ako je očito da je pad pri svome kraju. Dosta vremena mi je trebalo da naučim disciplinirati dosadu i greške koje iz nje proizlaze. Mogu reći da sam u prošlosti, najviše propusta imao upravo radi toga.
Volatilnost, likvidnost i same okolnosti oko svake dionice su stvari koje u startu odradim usput. S vremenom, to postaje rutina. Osjetim li da mi dionica zbog nečega ne “leži”, idem dalje. Daytrejding ionako odradim tek nekoliko puta u godini.
E sad dolazi stvar kod koje imam problem – NADA. Ne uspijevam dovoljno dobro psihološki u sebi obraditi tu situaciju, da mogu distancirati svoja očekivanja od nadanja da će se ono ostvariti. Gotovo svaka moja greška počiva na prisutnosti tog faktora. Makar kad je i malo prisutna, čini štete.

Ostalo su stvari koje sjedaju s vremenom, i držim veoma bitnim pravilo, s vremena na vrijeme, otići u cash, i dati prostora drugim stvarima u životu.

~

Primera division vs HNL

Dionica koja raste je nezavršena priča, i nju još pričaš.
Trejdanje u USA i ono što bi se moglo nazvati trejdanjem u Hrvatskoj, nisu baš iste stvari. Ovo preko bare je u bitnoj mjeri mentalno više iscrpljujuće, jer traži svaki puta pomnu analizu, intenzivno praćenje razvoja i strogu disciplinu.
Baš zato uvijek spominjem da je ovo što mi imamo u regiji peta liga investiranja, a da je USA market pravi Championship, gdje se greške ne peglaju lako kao ovdje. Srećom po nas, ova naša peta liga nosi daleko veće zarade, ali to je tako, jednokratna povijesna prilika.

Nije teško zaključiti zašto se dići od comp-a nakon serije gubitaka, ali i serija dobitaka može biti ništa manje pogubna. Ono što sve nas u ovom poslu dobrim dijelom tjera je onaj poznati dobar osjećaj kad dionica počne zarađivati novac, budućnost tako dobro izgleda, i osjećaj pobjede nad Mr. Marketom nas napucava adrenalinom. Nitko nije imun na to. Tako priroda potiče i hrani našu motivaciju. Ono što investitore razlikuje, je svijest i sposobnost da unatoč tome održe disciplinu, jer iza zavoja možda leži deblo na cesti.

Nakon što projuriš nekoliko opasnih zavoja velikom brzinom, napucan si adrenalinom, tvoj osjećaj sigurnosti i samopouzdanja je sigurno viši, nego li inače, a moć procjene rizika smanjena. Na odličnom si putu da napraviš ili posao stoljeća, ili opališ značajan gubitak. Šanse za prvo su i dalje veoma male, dok se drugo čini izvjesnije.
Ne vidim bolji način od odmora, barem dva-tri dana. Za to vrijeme, smanjiti će se napetost, i sam ćeš se iznenaditi koliko se procjene rizika naglo mijenjaju čim se ponovo ustabile.
Drugi način, da održiš dobru seriju je napraviti manji gubitak. Ne namjerno, ali prihvatiti nakon dulje i jake serije, da u nekoj situaciji dionica ide krivo, i zatvoriti s nekim mizernim minusom. Ovo u bitnome vraća koncentraciju, ali dodatno troši mentalne resurse, pa ako baš nisi i inače iscrpljen, na taj način moguće je nastaviti trejdati bez odmora malo dulje nego bi to bilo uobičajeno. Za nekoga takva serija znači tjedan dana, za nekoga mjesec, za nekoga i malo više. Koliko to traje je individualno, i zavisi od unutarnjih rezervi. Svatko treba sam kod sebe iznaći sposobnost prepoznavanja trenutka kada stvari počinju izlaziti iz zadanih okvira i reći sebi dosta.
Ovo je posebno problematično za daytrejdere koji teško mentalno stradavaju svaki dan i te situacije prolaze svakodnevno. Mnogi ne budu svjesni da tokom dana treba napraviti barem jednu pauzu od pola sata, i tako često gube novac. Općenito, klonite se toga, osim ako vam je do jednokratne zabave.

Rekao bih ovako. Imamo generalno tri situacije, dionica ide up, down, ili je flat. Svaka od njih djeluje na nas na neki način. UP nam dodaje adrenalin, down nam troši živce i želučanu kiselinu, dok flat umara i trgovanje čini dosadnim.
Imamo li k tome, više otvorenih pozicija, jasno je da se s pozicije koncentracije i kontrole rizika nalazimo u čistom shizofrenom ambijentu.
Kako investitor nije stroj, mora nužno voditi računa o vlastitoj mentalnoj higijeni, kako ga događanje u pozicijama ne bi u nekom trenutku natjeralo na impulsivno postupanje i ugrozilo zaradu.

~

Bankruptcy

U USA trejdam već devet godina, i tri puta sam bankrotirao, nešto od toga sam već i opisao na forumu.
Dok je prvi puta danak plaćen po više točaka iz Pravila, ali je u suštini bila riječ o neiskustvu, kasnije kao već nešto iskusniji, dva puta sam gubio prekršivši dvije bitne stvari iz pravila.

Prva je izloženost po marginu, jer sam u oba slučaja bio izložen u marginu samo s jednom dionicom (heh, danas dok ovo pišem, zvuči mi nevjerojatno kako sam mogao učiniti nešto tako glupo).

Kod druge, radi se upravo o neprimjeni pravila o odmoru nakon serije dobitaka.
Oba su slučaja praktički identična. Imao sam fantastične serije u kojima sam u roku mjesec dana utrostručio iznose na računu i nakon toga se jednog dana našao pred ekranom, gledam u cifre, i nešto mi ne štima. Razum ne prihvaća ono što oči vide. Ali razuma, ako ćemo pravo, već davno nije bilo.
Teško ti mogu opisati osjećaj koji prolaziš dok moraš prihvatiti da je sve otišlo u vjetar, nestalo, pafff…k’o da te netko suočio s intercityem u punoj brzini.
Već mi se počelo po glavi motati da sam žrtva urote, da nije moguće tako “ubosti” u drek samo tako, da mi je netko ili nešto smjestio. Gadne su to stvari. Ne bih nikome poželio ni blizu takvo iskustvo. Da me žena tada nije podržala psihički i spasila iz mentalnog loma u koji sam uletio, pukao bih ko staklena čaša.
Novac koji sam izgubio bio je za ono vrijeme prilično solidna cifra, i trebalo je dvije, tj. jedna godina da se ponovo iskopam iz stanja.
Na kraju me spasio domaći market, i tek sam pred dvije godine ponovo zaigrao za ozbiljno preko bare. Neki će se sjetiti kad sam to ovdje spominjao.

Bitno je reći, da bih i da nisam bio izložen suprotno pravilu o marginu, pretrpio velike gubitke.
Zato, kad je sve najbolje, odmori. Provjeri gdje se nalaziš i kuda ideš, da ne bi završio u slijepoj ulici.

~

Q&A (Mea&Presvetli)

Tvoje iskustvo može (i trebalo bi) biti dobra pouka svim novim trejderima u koje i sebe ubrajam barem kad je US market u pitanju.

Otprilike tako. Uglavnom sam bio u dvije-tri dionice, no u oba slučaja kad sam pogubio sav novac nalazio sam se u jednoj, što sam znao prakticirati s vremena na vrijeme.
Osim što je to veoma opasno i glupo, na što dobronamjerno upozoravam sve koji počinju, i čitaju ovo, dodatno naglašavam da su se ove situacije dogodile upravo nakon izuzetno dobrih serija, gdje sam uvišestručio stanje accounta.
Naučite nešto iz mojih grešaka.

Da li dijeliš moje mišljenje da bi možda izbjegao zlu sudbinu (11/9 isključen iz jednadžbe) da si primjenjivao striktne odredbe money i risk managementa ???
Da li one uopće mogu trejdera spasiti od katastrofalnih gubitaka ? Teoretski da, no zanima me iskustvo iz prakse ?

Moja greška s punim marginom, je školski primjer nikakvog risk/money managementa.
Pažnja poklonjena izloženosti i potencijalnim rizicima će ponekad umanjiti dobit, ali će nas spasiti kad ugazimo u prazno.
Naime, u oba spomenuta gubitka, radilo se o situacijama, gdje su nenadano loše vijesti, srušile dionicu za ca. 25%, što je potpuno izloženi margin dovelo praktički do pozicije nule i margin call-a. Danas, kad god vidim da neki stock padne 25% na otvaranju, sjetim se sebe i pomislim na horror koji ljudi prolaze.

Netko će ovdje spomenuti, da uvijek postoji opcija, no u ono doba meni broker nije pružao tu mogućnost. S druge strane, opcija spašava kod pada cijene, ali ograničava dobit dok pozicija raste. Kao i sve, ima svojih dobrih i loših strana.

Ja recimo nikad nisam 100 % u dionicama (max 80 %) a u ni jednu dionicu ne ulažem više od 10 % net worth tek u iznimnim situacijama (dodavanje već profitabilnim pozicijama) moja izloženost pojedinoj dionici postigne 15 %.

Ponekad se zapitam nisam li previše rigorozan (pogotovo kad sam imao sjajne prilike za udvostručiti svoj portfolio u roku od dva mjeseca na trima dionicama koje sam već spominjao i teško sam se othrvao izazovu da svu lovu stavim u te tri dionice). Rezultat svakako nije bio optimalan ali ja sebe vidim kao maratonca, a ne sprintera u ovoj trci.

Ključna teza je da su prinosi i broj dionica u portfelju obrnuto proporcionalni.

Trenutno držim tri dionice, koristim 30% margina, i držim to priličnom izloženošću, ali želim nešto brži rast, i prihvaćam taj rizik.
Dođe li do zaista većeg loma na jednoj poziciji, neću izgubiti više od 20-tak% accounta, što mogu podnijeti, a u slučaju scenarija kakav je bio 11/9, jer ne bih niti njega isključio, gotovo sigurno bih ostao izvan margin call-a. Nemoguće je znati koliki bi bio lom na pojedinoj dionici.

Generalno, odluka o izloženosti treba uključivati svijest o ograničenjima koja dolaze s većim brojem papira, ali i osobne preferencije u pogledu rizika. Naravno, govorimo o razumnom izlaganju, ne onome koji spominjem kao školu koju sam platio.

Nenad Bakić – pod krinkom filantropa

Kritički osvrt na blog Nenad Bakić – “Eclectica | O tržištima kapitala i ostalom”

Nenad Bakić za sebe tvrdi da je primjer racionalnog investitora, da li je racionalno potrošiti više od 100 tisuća kuna na plaćene oglase u jutarnjem listu bez očekivane koristi? Zašto je 99% članaka na njegovom blogu o dioničkim društvima u kojima je on dioničar i ima direktnu korist ako cijena dionice poraste?

“Ne prođe gotovo ni dan da ne poradi na svom do zadnjeg detalja ispeglanu imidžu pozitivca. Uz vlastiti blog, Bakiću PR-ovski intervjui i članci nisu dovoljan iskorak u javni prostor pa ide korak dalje i objavljuje u istim tim novinama u božićnom broju i četiri plaćena oglasa. Na svom blogu opisuje ih kao “višeslojne poruke” kao da je riječ o vrhunskim romanima s ključem, a ne o onome što oni uistinu jesu – notorne reklame njegovih dioničkih pozicija.”

Business.hr: Nenad Bakić – guru koji je izgubio kompas

Ne propagiram monasticizam i ne zaboravljam činjenicu da smo na tržištu kapitala gdje je cilj ostvariti profit, čak i po cijenu izgubljene časti ili zatvorske kazne. U gotovo svakom njegovom komentaru možemo naći primjere manipuliranja informacijama, pogrešne interpretacije i svjesnog iznošenja neistina.

Bakić će ulaganje u ADPL nazvati trijumfom racionalnog investiranja, napraviti analizu utemeljenu na porastu prodaje automobila i zaboraviti navesti informaciju da je prodaja automobila pala za 21% u Francuskoj i 7% u EU s negativnim outlook-om za 2012. godinu.

Ali zato u kritici analizi dionice HT-a neće zaboraviti spomenuti pad raspoloživog dohotka, pad diskrecijske potrošnje, neće u cijenu uračunati reinvestiranu dividendu kao u slučaju ADPL već će se sjetiti da je Grčka pred bankrotom, nakon Grčke slijedi Portugal, zatim Španjolska, a onda vjerojatno i Italija što će uzrokovati znatan pad vrijednosti dionice jer ljudi više neće pričati na mobitel, deaktivirati će adsl i maxtv. Ali navedeni problemi neće uzrokovati pad prodaje automobila.

Tablice i izračuni koje prilaže na svom blogu vrlo često su netočni, istina, nije moguće znati da li se radi o nenamjernom previdu, ali zanimljivo je da ti previdi uvijek idu u njegovu korist.

Lagao bih kad bi rekao da se u niti jednoj točki ne slažem s Bakićem, dapače, moji stavovi se poklapaju s njegovim u 9 od 10 točaka. Npr. slažem se s njegovim stavom vezanim uz ulaganje u nekretnine i zlato, slažem se i s kritikama upućenim fond managerima OMF-ova, pa čak i s valuacijom pojedinih dionica, ali se ne slažem s načinom na koji želi kreirati potražnju za dionicama koje posjeduje.

Vjerujem da bi Nenad Bakić bio dobar financijski analitičar u slučaju da zaključi svoje pozicije u dionicama i novac položi na štednju u banci. Bitno je da novac oroči u banci, umjesto npr. investira u gradnju hotela. Jer bi u tom slučaju zaključak svih njegovih analiza bio da je došlo pravo vrijeme za prodaju dionica i trošenje novca u njegovom hotelu.